BITNO JE ZVATI SE ANA!
Tradicija programa „Nekad laureati Revije i Festivala, a danas?“ nastavit će se i ove godine. Na neki način upravo ovim programom pokušavamo pratiti daljnji profesionalni razvoj srednjoškolskih filmaša. Neki završe u tim vodama, dok neke karijera odvede u drugom, ali jednako uspješnom smjeru.
Ove godine predstavljamo dvije Ane – redateljicu Anu Opačić i profesoricu hrvatskog jezika i medijske kulture Anu Đordić. Dvije filmske večeri pretvorit će dvije karlovačke rijeke u prirodne kino dvorane – jedne će večeri zasjati Mrežnica, a druge rijeka Dobra, dok će obje večeri jedino bitno biti, zvati se Ana!
Ana Opačić - Sada sam na doktorskom studiju u Skoplju, radim svoj film i živim svoj san!
Ana Opačić
Ana Opačić iz Kinokluba Split na 13. Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva mladeži 2008. godine osvojila je nagradu za najbolji eksperimentalni film. Žiri u sastavu: Petar Krelja (redatelj), Boško Picula (filmski kritičar), Vedran Šamanović (direktor fotografije), Slavko Štimac (glumac) i Vjekoslav Živković (animator) nisu nimalo oklijevali. Dapače, o Aninom filmu „Kojih nije bilo“ tada je ostalo zabilježeno:
Vedran Šamanović: „Nadrealističan film jasne forme. Dobar osjećaj za kompoziciju kadra, prepoznavanje detalja i ulogu zvuka u filmu. Promišljeno naglašavanje boja u svrhu isticanja različitosti između crno-bijele i kolor fotografije i dramaturških ugođaja koje predstavljaju.“
Boško Picula: „Jedan od snimateljski najboljih filmova na Reviji, također puno duguje nadrealističkom konceptu i poigravanju s kontrastima. Izvrsna kompozicija kadrova, znalačko korištenje glazbe i zvukova te uvjerljiva minimalistička gluma vodeće su mu odlike. Prva asocijacija nakon odgledana ovakvog filma jest – umjetnički dar.“
Vjekoslav Živković: „Jako dobro koncipiran film ekspresivnog ugođaja koji ostavlja dojam promišljanja svakoga detalja.“
Nagrada u Karlovcu Ani je otvorila neke nove životne puteve: „Nagrada u Karlovcu bila je pravo iznenađenje i to iz više razloga. Najvažnija želja je bila, a tada sam još uvijek bila djevojčica, koja se kasnije i ostvarila, da sam upisala režiju i time definitivno odredila svoj budući život. O ljudima koji su mi tada dali nagradu znala sam vrlo malo, a posebice o izuzetnom i nikada prežaljenom gospodinu Vedranu Šamanoviću, koji mi je dao pozitivni vjetar u leđa i bez čijega se nadasve poštenog odnosa, jamačno ne bih ni usudila ozbiljno baviti filmom. Mora da je prst sudbine umiješao u cijelu priču svoje prste. Bilo bi nepravedno pri tomu ne spomenuti i gospodina Petra Krelju te Slavka Štimca... Ostalo je, kako se ono kaže, povijest...” Nakon Studija filma i videa na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Anu je put odveo u Makedoniju gdje je upisala doktorat na njihovom nacionalnom univerzitetu UKiM, na smjeru Kulturologija: „Sada sam na doktorskom studiju u Skoplju, gdje su mi profesori pružili svu potporu tako da predajem Scenarij na Akademiji, pišem za novine, i razumije se, radim svoj film i živim svoj san. U Makedoniji sam kao kod kuće.”
Na ovogodišnjem festivalskom izdanju, osim „Kojih nije bilo”, pogledat ćemo Anin novi kratki igrani film „Žuti suncobran”. Film priča priču o djevojčici i posljednjem danu njezinog ljetovanja. Neobičnim spletom okolnosti djevojčica otkriva nešto što nije smjela znati i njeno nevino djetinjstvo biva prekinuto.
U svakom slučaju Anu iz Splita, preko Karlovca i Skoplja uskoro očekujemo u Cannesu.