Od Revije do zvijezda!
Tradicija programa „Nekad laureati Revije i Festivala, a danas?“ nastavit će se i ove godine. Na neki način upravo ovim programom pokušavamo pratiti daljnji profesionalni razvoj srednjoškolskih filmaša. Neki završe u tim vodama, dok neke karijera odvede u drugom, ali jednako uspješnom smjeru. Ove godine kao nekadašnje laureate predstavljamo redatelje Čejen Černić i Gorana Ribarića.
Čejen Černić
Čejen Černić diplomirala je filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirala je niz kratkih filmova među kojima se izdvajaju kratkometražni igrani film „Pratioci“ te kratkometražni dokumentarni filmovi „Krug“, „Meni bez mene“ i „Il Postino“. Od 2007. godine radi kao asistentica na igranim filmovima i serijama, dokumentarnom i animiranom filmu te kao suradnica na plesnim predstavama. Potpisala je 2013. godine scenarij i režiju za svoj prvi kratki animirani film „Cura koja je voljela bajke“. Nedavno je režirala svoj prvi dugometražni igrani film „Uzbuna na Zelenom Vrhu“ prema istoimenom romanu Ivana Kušana. Čejen je kao srednjoškolka sudjelovala na Revijama djece i mladeži, a 2001. na 39. Reviji u Čakovcu osvojila je prvu nagradu za dokumentarni film „I to smo mi“. Ocjenjivački sud u katalogu Revije o filmu napisao je: „Primijenjena umjetnost, dizajn, sloboda i grad. Djevojka se ne može ni za što odlučiti. Duhoviti detalji iz škole tekstila i dizajna. Interesantno koncipiran film eliptičnog prikazivanja i konzekventne dramaturgije.“ O nagradi osvojenoj na tadašnjoj Reviji, izjavila je: „Hm... nekako nas društvo odgaja da su nagrade potvrda da smo nešto dobro napravili, pa ti odmah daju neke povlastice, na primjer u školi i sl. To je ponekad istina, a ponekad nije. Nagrade su podjednako veselje i teret. Dobili ili ne dobili neku nagradu, uvijek možemo bolje ili drugačije. U ovom poslu bitno je uvijek tragati... i nastojati ne bojati se, prije svega samih sebe. To će ponekad ispasti kao pun pogodak, a ponekad kao potpuni promašaj. I jedno i drugo je O.K. Stvari ne treba doživljavati pretjerano ozbiljno.“ No, Revija, ali i Hrvatski filmski savez odigrao je značajnu ulogu u njenoj karijeri: „Zahvaljujući sudjelovanju na Reviji kroz sve četiri godine srednje škole odnosno Veri Robić-Škarica, dobila sam priliku sudjelovati na međunarodnoj radionici dokumentarnog filma „Imaginarna akademija“ koja se tada događala u Grožnjanu i upravo mi se nakon toga iskristaliziralo da je režija moj poziv. Do tada me zanimalo i snimanje i montaža.“ Od tada do danas i u hrvatskoj filmskoj industriji neke stvari su se ipak promijenile nabolje: „Kada upisuješ Akademiju dramske umjetnosti, pogotovo ako ju, kao ja, upisuješ odmah nakon srednje škole, nemaš pojma što te čeka, ni kakvo si zapravo zanimanje izabrao... Svi mi upisujemo ADU jer imamo neku ideju da ćemo snimati filmove i da ćemo od toga živjeti, a onda se suočiš s realnošću i shvatiš da je snimanje cjelovečernjeg filma privilegija koja se ne događa svima. Na sreću, od kada je HAVC-a, debitanti svake godine dobiju priliku snimiti film. To ne znači da ćeš odmah dobiti sredstva. Recimo, mi smo za „Uzbunu na Zelenom Vrhu“ četiri puta padali na natječaju, što je bio dosta velik psihički i emocionalni izazov… U međuvremenu moraš pronaći neki posao od kojega ćeš živjeti. Na primjer, ja posljednjih 10 godina radim kao asistentica režije na filmovima i još uvijek volim taj posao.“
I to smo mi
Uz film „I to smo mi“, kojim je zablistala na Reviji u Čakovcu, pogledat ćemo i Čejenin animirani film „Cura koja je voljela bajke“, a i ulomke iz uspješnice za djecu „Uzbuna na Zelenom Vrhu“. Iako je u Karlovcu bila puno puta, Čejen će ovo biti prvi dolazak na karlovačko izdanje Revije: „Upravo su se ovdje snimale neke scene iz filmova „Koko i duhovi“ (r: Daniel Kušan) i „Zagonetnog dječaka“ (r: Dražen Žarković) na kojima sam radila kao asistentica režije. Svi smo bili oduševljeni kako su nam građani Karlovca uvijek izlazili u susret i lijepo nas primili. Od ovogodišnje Revije očekujem da će svi sudionici puno uživati, ponešto naučiti, dobro se družiti, a možda i dogovoriti neku buduću suradnju!“
Cura koja je voljela bajke
Za razliku od Čejen, koja pamti Revije u simbiozi djece i mladeži i putovanju po Hrvatskoj iz godine u godinu, drugi naš laureat, Goran, sudjelovao je na prvim karlovačkim izdanjima Revije mladeži. Goran Ribarić završio je studij filmske i TV režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Za vrijeme studija na festivalima sudjeluje s kratkim igranim filmovima („Vikend“, „Fred“, „Kroz prozor“, „Na vodi“ i „Točka zarez“) na mnogim festivalima. U kazalištu režira predstavu „Mušica“ glumačke družine Bastien. Trenutno honorarno radi za Hrvatsku radioteleviziju, bavi se režijom sinkronizacija animiranih filmova, pisanjem radio drama, te završava nezavisni kratki igrani film „Vuk, ovca, kupus“. S obzirom da je i sam završio Privatnu umjetničku gimnaziju u Zagrebu, ne čudi što danas u istoj školi predaje filmsku umjetnost te vodi s učenicima filmsku radionicu. Posebno priznanje zbog kojeg je danas u Karlovcu, osvojio je zapravo u onoj revijskoj međufazi, u periodu kada je Revija mladeži bila pripojena odraslima i studentima. Radi se o dokumentarcu „Mozart u Salburgu“ koji je nagrađen na 39. Reviji hrvatskog filmskog i video stvaralaštva u Samoboru. „Osvajanje Posebnog priznanja na Reviji s godinama mi znači sve više i više. Ponajviše jer mi je to prva nagrada. Uz sve selekcije na razne festivale, prvoga se puta uvijek sjećaš! No, najveća odskočna daska za dalje nije mi bila sama nagrada već mogućnost komunikacije s drugima koji se bave filmom,“ istaknuo je Goran, koji se i dan-danas rado sjeti svojih srednjoškolskih Revija u Karlovcu: „Sjećanja su mi i nostalgična i vesela, ali i pomalo tužna. Nostalgična – zato što bih rado danas imao te godine i tu zaigranost. Dok o ovome govorim, zadajem si zadatak da moram ponovno takav biti. Vesela – jer smo se jako zabavljali i veselili i jeli puno fine hrane. Pomalo tužna jer se sjetim pokojnog Vedrana Šamanovića, koji mi je držao filmske radionice više puta, a i bio u žiriju u nekoliko navrata. S njim se s takvim užitkom znalo prokomentirati film.“
Goran Ribarić
Uz film „Mozart u Salzburgu“ pogledat ćemo i najnovije Goranovo ostvarenje, kratki igrani film „Točka zarez“. „Ove godine me strah jer mi je pozicija u kojoj sam ja, neizmjerno neprirodna i čudna i nemojte biti previše oštri...“ Nećemo, Gorane, obećajemo!
Mozart u Salzburgu
Točka zarez