Zapis

Facebook HFS
54
2006
54/2006
Iz programa Tuškanca
Tri hrvatske premijere u Tuškancu

Živuće fotografije II Mladena Jurana

Cjelovečernji dokumentarni film Mladena Jurana Živuće fotografije II premijerno je prikazan u Kinu Tuškanac 13. travnja 2006. Nastale prema scenariju Ive Škarabala i u produkcii Inter filma, Živuće fotografije II nastavak su Juranovih Živućih fotografija iz 1983, svojevrsne autorove sinteze povijesti hrvatske kinematografije do Drugoga svjetskog rata, koja je obuhvaćala prve filmske zapise snimljene na tlu Hrvatske, poput procesije sv. Duje u Splitu. Živuće fotografije II bave se istim razdobljem, ali u srednjoeuropskom kontekstu, te se orijentiraju na filmove koji su snimljeni u Hrvatskoj ili su ih snimili hrvatski autori. Da bi realizirao film, Juran je pretražio arhive u Beču, Pragu i Budimpešti. Između ostalog, napominje autor, drugi dio Živućih fotografija »nedvojbeno dokazuje da su Milan Begović (češki igrani film Američka jahta u splitskoj luci iz 1939) i Ivo conte Vojnović(Gospođu sa suncobranom ekranizirao je 1919. kultni redatelj Casablanke Michael Curtiz alias Mihaly Kertesz) ne samo veliki klasici hrvatske književnosti već i filma. I to iz još uvijek nedovoljno poznatog razdoblja, prije II. svjetskog rata, kada nemamo sačuvan niti jedan jedini cjelovečernji igrani film hrvatske produkcije«. Juran najavljuje i treći dio Živućih fototografija, koji bi se bavio mediteranskim kontekstom hrvatskoga filma.

Anina američka adresa Petra Krelje

U Tuškancu je 1. lipnja, u okviru ciklusa filmova redatelja Petra Krelje, prikazan novi Kreljin dugometražni dokumentarac Anina američka adresa (2005), o svjetski poznatoj gitaristici Ani Vidović. Film je nastao u produkciji HRT — Vedis, snimatelj je Karmelo Kursar, montažer Mladen Radaković, snimatelj tona Branko Flajpan, a producenti Miro Branković i Veljko Krulčić. Krelja je snimao i dokumentirao život Ane Vidović i njezinih roditelja Anđelke i Ljube te braće Viktora i Silvija, i njezinu umjetničku karijeru, o kojoj, uz Anu i njezinu obitelj, govore i profesori Isztvan Römer i Ray Chester te magistrica gitare Suzanne Bulua, glazbeni producent Edward Tetreault, čembalistica Višnja Mažuran i violončelistica Monika Leskovar. Film je nastajao od 1986, kad je Ana imala četiri godine, i sustavno prati njezin život i umjetničko sazrijevanje. Ana je sada stipendistica glazbene akademije Peabody u Baltimoreu, SAD.

Ono sve što znaš o meni Bobe Jelčića i Nataše Rajković

Ono sve što znaš o meni, B. Jelčića i N. Rajković (2005)

Tuškanac je 8. lipnja ugostio kazalištarce Natašu Rajković i Bobu Jelčića i njihov niskobudžetni igrani film Ono sve što znaš o meni snimljen prošle godine. Ana Karić, Katarina Bistrović-Darvaš, Nataša Dangubić, Tvrtko Jurić i Dražen Šivak te niz neprofesionalnih glumaca pojavljuju se u urbanoj priči o prosječnoj zagrebačkoj obitelji i njezinim problemima, koja se »bavi se generacijskim sličnostima i razlikama«. Autori film žanrovski opisuju kao dramu s atributima komedije, koja se »kreće u okvirima realiteta da bi što stvarnije opisala svakodnevni život urbanih građana«. O projektu koji je idejno začet još 2000. autori u promotivnom tekstu kažu: »Budući da je priča filma u dijelu karakterizacije usko vezana za dva kazališna projekta, naime bavi se istom obitelji kojom i predstave Usporavanja i Nesigurna priča, može se reći da je rad s glumcima na tim predstavama baza filmskoga projekta. Samom snimanju prethodila je iscrpna priprema da bi se ekipa filma što bolje snašla u procesu koji je ponešto različit od uobičajena, a što je dio projekta. Naime, specifičnost rada s glumcima i tretiranja teksta u kazalištu zadržan je i na filmskom projektu. Namjera je bila postići što veću uvjerljivost i spontanost glume, te i lakoću same strukture priče koja podražava stvarnost.«

SADRŽAJ

ZAPIS