Transcendentni stil na filmu: Ozu, Bresson, Dreyer S novim uvodom: Ponovno promišljanje transcendentnog stila

AutorPaul Schrader

‍NaslovTranscendentni stil na filmu: Ozu, Bresson, DreyerS novim uvodom: Ponovno promišljanje transcendentnog stila

‍ImpressumHrvatski filmski savez, studeni 2022.Edicija: Rakurs br. 19

‍ISBNISBN – 978-953-7033-72-9CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001152967.

S engleskog prevela: Ivana Ostojčić

Naslov izvornika
Transcendental Style in Film: Ozu, Bresson, Dreyer, by Paul Schrader
With a New Introduction: Rethinking Transcendental Style

© 2018 by the Regents of the University of California

Hrvatski prijevod tiskan je s dopuštenjem nakladnika knjige na engleskom jeziku, University of California Pressa. Sva prava pridržana.

Paul Schrader objavio je knjiguTrasncendental Stylein Film: Ozu, Bresson, Dreyer1972. godine kao mladi kritičar, a prije nego što će postati jedan od najistaknutijih filmaša tzv. novog Hollywooda. Njegova daljnja reputacija kao scenaristaTaksistaiRazjarenog bikate redateljaAmeričkog žigolaiPlavog ovratnikadodatno će cementirati status ove knjige kao jedne od kultnih filmoloških knjiga svoga razdoblja.

Schrader u ovoj studiji analizira način na koji se autori filmskog modernizma hvataju u koštac s transcendentnim, duhovnim i religioznim u filmu. Pri tom se laća opusa trojice velikana autorskog filma: Japanca Yasujira Ozua, Francuza Roberta Bressona te danskog klasika nijemog i zvučnog filma Theodora Dreyera. U njihovim filmovima nalazi zajedničku točku, ono što prepoznaje kao „transcendentni stil“. Opisuje ih stilskom analizom, smješta u kontekst specifičnih duhovnih i religijskih tradicija ‒ od zena, haikua i japanskog akvarela, preko bizantinskih ikona do gotičkih katedrala. Radi to višestruko eruditski ‒ kao upućeni filmolog i znalac povijesti filma, ali i povijesti zapadne i istočne umjetnosti, oslanjajući se pritom i na teologiju.

Schrader je izvornu knjigu iz 1972. kasnije proširio i nadogradio u izdanju iz 2018, na kojem se temelji hrvatski prijevod. U toj nadopuni analizira Tarkovskog te prati nastavljače transcendentnog stila u filmu 21. stoljeća, uključujući predstavnike tzv.slow cinemaod Argentine, preko Filipina do Rumunjske. Pritom pokušava dati i tipologiju otklona od pripovjednog u suvremenom filmu koja je relevantna za današnju filmsku kritiku.

(iz recenzije Jurice Pavičića)