Sve bih ostavio ovdje

Autor kroz prozor promatra prizore tijekom četiri godišnja doba, bilježeći dnevna i noćna zbivanja te prirodne pojave malom DV kamerom. Minimalističke slike hvataju protok vremena, pružajući meditativan uvid u svakodnevicu."Sve bih ostavio ovdje: doline, brežuljke, ptičice iz vrta, ostavio bih zemlju i nebo, proljeće i jesen, ostavio bih ovdje puteve odlaska, večeri u kuhinji, posljednji zaljubljeni pogled, i sve gradske putokaze od kojih spopada jeza, ostavio bih ovdje gusti i mastan sumrak što pada preko zemlje, gravitaciju, nadu, čaroliju, spokoj, ostavio bih ovdje one voljene i bliske, sve što me dodirnulo, sve što me potreslo, fasciniralo i oduševilo, ostavio bih plemenite, ugodne, dobronamjerne, i demonski lijepe, ostavio bih pupajuće mladice, svaku pticu i postojanje, ostavio bih ovdje inkantaciju, zagonetku, daljine, neumornost, i trovanje vječnošću; ovdje bih ostavio ovu zemlju i ove zvijezde, zato što ništa ne bih odavde uzeo sa sobom, zato što samo pogledao u ono što dolazi i ništa mi odavde ne treba." László Krasznahorkai

• 12. 25 FPS, 2016.• 20. međunarodni festival dokumentarnog filma u Jihlavi, 2016.• 26. dani hrvatskog filma, 2017. – nagrada Oktavijan za najbolji eksperimentalni film• 64. pulski filmski festival, 2017. – program Kratka Pula• 15. Tabor Film Festival, 2017.• 3. Filmska runda, Osijek, 2018.