Do početka novog tisućljeća Hrvatski filmski savez povremeno je i rijetko objavljivao publikacije posvećene filmu, s iznimkom Zapisa, biltena HFS-a, i Hrvatskog filmskog ljetopisa, jedinoga hrvatskog filmskog časopisa koji redovito izlazi i danas.
Jačanje i grananje izdavaštva potaknuto je kroničnim nedostatkom temeljne i svake druge literature o filmu u trenutku kada se institucionaliziraju filmski studiji te osnivaju nove katedre i fakultetski odsjeci u području izvedbenih i audiovizualnih umjetnosti, a domaća kinematografija restrukturira i dobiva novi zamah. Važan poticaj bila je i potreba za (re)valorizacijom hrvatske filmske baštine, s posebnim naglaskom na alternativnu kinematografiju kojoj je Hrvatski filmski savez desetljećima glavni skrbnik i promotor.
Danas je HFS jedini hrvatski nakladnik specijaliziran za filmsku literaturu s izdavačkim programom koji obuhvaća: prijevode važnih i kanoniziranih filmoloških djela, povijesno-filmološke studije domaćih filmskih teoretičara i filmologa, zbirke eseja i kritika domaćih filmskih kritičara i publicista, monografije o istaknutim hrvatskim filmašima, memoarsku prozu filmskih autora, dramsko-scenaristička djela, priručničku i stručnu literaturu o raznim područjima filma i srodnih medija, monografske kataloge istaknutih kinoklubova, DVD-izdanja s izborom antologijskih kratkih i cjelovečernjih filmova i dr.
Među objavljenim su izdanjima djela koja se mogu smatrati pionirskima u svom području poput studija Irene Paulus o filmskoj glazbi, ogleda Midhata Ajanovića o animiranom filmu, filmološke studije o videoigrama Ilije Barišića te knjiga o alternativnim filmašima koje su dale velik zamah istraživanju domaće avangardne baštine. Naklada je jednako otvorena za istaknute filmološke veterane i nove publiciste ili znalce koji se bave do sada neobrađenim temama domaće i svjetske filmologije ili nude nove interpretacije filmova i filmske povijesti.