Napustio nas je Zdravko Mustać. U četvrtak, 3.9. u 19 sati u prostorijama Kino kluba (Dom mladih) opraštamo se od ovog osebujnog filmskog autora, prijatelja i kolege gledanjem njegovih klupskih filmova “Zovem se film” (1987) , “Žuta kuća” (1986) i “Šir Haširim”(1987), te razgovorom o filmovima koji će voditi Boris Poljak.
Zdravko Mustać nije bio samo član kluba; bio je jedan od njegovih najznačajnijih protagonista, čija je umjetnička putanja neraskidivo povezana s klubom.
Iako je u Split stigao radi studija prava, Mustaćev se životni put trajno preusmjerio kada je zakoračio u prostorije Kino kluba Split. Ovdje je, pod snažnim utjecajem kinotečne klasike i predavanja Ivana Martinca – mentora koji je postavio estetske temelje splitske filmske škole – Mustać počeo graditi svoj umjetnički identitet.
Postavši ključnim autorom “četvrte generacije” kluba tijekom 1980-ih, Mustać je preuzeo bogatu tradiciju splitske alternative, unoseći u nju vlastitu poetiku. Njegov se rad kretao u širokom rasponu, od lirsko-poetskih zapisa do strogo strukturiranih, konceptualnih djela, čime je pokazao iznimnu sposobnost eksperimentiranja bez gubitka fokusa.
U središtu njegova stvaralaštva uvijek je stajao autorski integritet: beskompromisno je odbijao konformizam i trendove, ostajući dosljedan onoj vrsti filma koja se naziva “čistom”.
Sve do kraja života, Mustać je ostao zaštitno lice splitske škole filma, ne samo kao autor, već kao čuvar vrijedne filmske ideje.
Zdravko Mustać rođen je 1961. godine u Zadru. Studirao je pravo, a filmom se počeo baviti u Kino klubu Split, kao pripadnik četvrte generacije poznate splitske škole alternativnog filma. Režirao je više od četrdeset alternativnih i kratkih filmova, videoradova, televizijskih dokumentaraca, glazbenih spotova i igranih filmova. Njegovi su radovi prikazivani na festivalima i retrospektivama u Hrvatskoj i inozemstvu, a tri puta osvojio je Oktavijana Hrvatskog društva filmskih kritičara, 1996., 1999. i 2001. godine.
Među njegovim brojnim filmovima su “Zovem se film”, “Šir Haširim”, “Ekranizacija telefonskog imenika”, “Gdje je Magdalena Kazimirovič”, “Zadar nije za dar”, “Rat je”, “Product of Body”, “Deborah”, “Buket”, “Amen”, “Ludar”, “Nigredo”, “Rat za Harmagedon”, “Sjeti se Sali”, “Zrmanja i po (in situ)”, “Morena”, “Sinaj”, “Purgatorij”, “Planktoni”, “Boje paukova”, “Bastion”, “Noćas” i “Zrak”. Svoj prvi dugometražni igrani film “Blizine” režirao je 2009. godine, a drugi, “Vjetar puše kako hoće”, 2014. godine. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzima dugometražni dokumentarac “Martinac” iz 2015., posvećen velikom splitskom avangardnom redatelju i pjesniku Ivanu Martincu. Za HRT režirao je znanstveno-popularni serijal “Hrana kao lijek”, koji se sastoji od deset polusatnih epizoda. Svoj posljednji film “Otvor”, koji se trenutačno nalazi u postprodukciji, “montirao” je s bolesničke postelje. (slobodna.dalmacija)
