Transcendentni stil na filmu: Ozu, Bresson, Dreyer S novim uvodom: Ponovno promišljanje transcendentnog stila

Autor Paul Schrader

‍Naslov Transcendentni stil na filmu: Ozu, Bresson, DreyerS novim uvodom: Ponovno promišljanje transcendentnog stila

‍Impressum Hrvatski filmski savez, studeni 2022.Edicija: Rakurs br. 19

‍ISBN ISBN – 978-953-7033-72-9CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001152967.

S engleskog prevela: Ivana Ostojčić

Naslov izvornika
Transcendental Style in Film: Ozu, Bresson, Dreyer, by Paul Schrader
With a New Introduction: Rethinking Transcendental Style

© 2018 by the Regents of the University of California

Hrvatski prijevod tiskan je s dopuštenjem nakladnika knjige na engleskom jeziku, University of California Pressa. Sva prava pridržana.

Paul Schrader objavio je knjigu Trasncendental Style in Film: Ozu, Bresson, Dreyer 1972. godine kao mladi kritičar, a prije nego što će postati jedan od najistaknutijih filmaša tzv. novog Hollywooda. Njegova daljnja reputacija kao scenarista Taksista i Razjarenog bika te redatelja Američkog žigola i Plavog ovratnika dodatno će cementirati status ove knjige kao jedne od kultnih filmoloških knjiga svoga razdoblja.

Schrader u ovoj studiji analizira način na koji se autori filmskog modernizma hvataju u koštac s transcendentnim, duhovnim i religioznim u filmu. Pri tom se laća opusa trojice velikana autorskog filma: Japanca Yasujira Ozua, Francuza Roberta Bressona te danskog klasika nijemog i zvučnog filma Theodora Dreyera. U njihovim filmovima nalazi zajedničku točku, ono što prepoznaje kao „transcendentni stil“. Opisuje ih stilskom analizom, smješta u kontekst specifičnih duhovnih i religijskih tradicija ‒ od zena, haikua i japanskog akvarela, preko bizantinskih ikona do gotičkih katedrala. Radi to višestruko eruditski ‒ kao upućeni filmolog i znalac povijesti filma, ali i povijesti zapadne i istočne umjetnosti, oslanjajući se pritom i na teologiju.

Schrader je izvornu knjigu iz 1972. kasnije proširio i nadogradio u izdanju iz 2018, na kojem se temelji hrvatski prijevod. U toj nadopuni analizira Tarkovskog te prati nastavljače transcendentnog stila u filmu 21. stoljeća, uključujući predstavnike tzv. slow cinema od Argentine, preko Filipina do Rumunjske. Pritom pokušava dati i tipologiju otklona od pripovjednog u suvremenom filmu koja je relevantna za današnju filmsku kritiku.

(iz recenzije Jurice Pavičića)