Autor Mladen Stilinović
Naslov #11 Početnica 1, 2, 3
Impressum Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2013.
Materijalni opis DVD
Eksperimentalni filmovi i videoradovi
Mladen Stilinović je, moglo bi se reći, jedini mladi nastavljač filmske struje zagrebačkog eksperimentalizma. Javio se upravo potkraj intenzivnog eksperimentalnog razdoblja obilježena festivalima GEFF-a (festival eksperimentalnog filma) i nastavio djelovati samostalno, uključujući se povremeno u filmske amaterske manifestacije.
Po njegovoj vlastitoj izjavi, filmsko mu je opredjeljenje antistilsko i antitehnicističko: ne teži nikakvoj stilskoj koherenciji; voli „prljavu“ fotografiju i „prljave“ postupke, tj. one koje perfekcionisti progone. Riječ je u biti o antiestetskom stavu, ili bolje rečeno o korjenitom otklanjanju estetskih standarda kojima se prosuđuje film.
Ono što povezuje njegove filmove jest vizualno definirana ideja, bilo da joj je povod u prozorima, u značenjima pojava, ili u nekom sistemskom filmskom postupku, ili pak u naknadnoj manipulativnoj intervenciji u gotovu filmsku traku, filmovi mu nastoje maksimalno iscrpsti i jasno izložiti polaznu ideju. Stilinovićevi su filmovi zato filmovi opredjeljenja. Različitost ideja i prikladna različitost postupaka od filma do filma samo potvrđuju tu osnovnu karakteristiku Stilinovićeva filmskog pristupa (ili pristupa filma – kako hoćete).
No, uza svu različitost postupaka, ima jedan postupak dojmljivo prisutan u gotov svim najboljim Stilinovićevim filmovima: to je postupak pomne ritmizacije materijala. Ona je uglavnom izvedena tijekom snimanja, upitno je da li svjesno, ali je sugestivno prisutna bilo da je riječ o malim remek-djelima kakvi su filmovi Bježi i Zidovi, kaputi, sjene, ili se pak radilo o sporijim filmovima (sporijega ritma), kakav je npr. Piši mi samoće.
Tako se u najboljim Stilinovićevim filmovima stječu promišljenost i osjetljivost, jedno i drugo čvrsto filmski usidreno.
Filmovi