Dok šećem po večernjem sumraku ispred Zorin doma, u svojoj, zbog razloga kojeg vam neću reći, meni posebno dragoj crveno-bijeloj, kariranoj košulji kratkih rukava, baš me svatko od poznanika pita nije li mi hladno. Na tlu se još suše kapi kiše koja je padala uoči otvaranja 18. revije filmskog stvaralaštva mladeži i 6. Four River Film Festivala, a padat će ponovo, nakon što se svečanost zaokruži glazbenim i gastronomskim tulumom; obilje žutoga lišća (još mu je rano, ali organizatori Revije i FRFF-a nekako ga uspiju nagovoriti da promijeni boju već tokom ljeta, ne bi li se što bolje uklopilo u službene kolorite ovog dvostrukog događanja) solidno je prekrilo pristupne staze; još nam samo fali kukuruzar koji bi mamio nosnice i želuce mirisima kuhanih i pečenih klipova; a kroz oblake se tek rijetko uspije probiti sunce koje je, začudo, isto žute boje!
Posebno me podozrivo gledaju zaštitari i policajci, svi u crnom i zakopčani do vrata, jer takav čudak sigurno nešto smjera. Ne znaju, naravno, da gospođa Vesna ima u pričuvi jedan od Pjerovih pulovera samo za mene, ako ipak bude zatrebalo. Pa se mogu junačiti koliko me volja!
Photo by Marin Mamuza
Ma ljudi, još je ljeto! Imamo deset dana do službenog početka jeseni, a samo nam pola tog vremena treba da provedemo još jednu uspješnicu! Pa, nećemo se dati rominjavoj jesenskoj kiši. Nije ju nitko ni zvao, ali nekih se tradicija ni Revija i FRFF ne mogu odreći. Evo Revije i Festivala, eto i kiše! Zbog nje je ove godine otpao Šanac, u kojem se namjeravalo održati svečanost prvoga dana, prošlih je godina znao izostati i Dubovac, ali uvijek se to lijepo završilo, na vrijeme se mislilo na rezervna, a uvijek dobra rješenja i nikada nije bilo straha. Čak ni kada u Edisonu nestane struje, kao lani, ili se mikrofoni raspomame pa cvile i potiru jedan drugoga, kao ove večeri. Sve dok ih ne udalje sa scene i odvedu na obavijesni razgovor. Ta će nam tehnika jednog dana doći glave, ali ima još dosta do tada. Važno je da su podijeljeni prvi čunjevi, da se kugla zakotrljala i da će se nastaviti vrtjeti sve do subote, kada će nakon sedam projekcija biti dodijeljene nagrade najboljima.
Tko bi gori, sad je doli, rekoše odavno, pa se tako dogodilo i Europskom seminaru o filmskom stvaralaštvu mladih. Prva je tri dana dominirao, a sada ga čeka još samo okrugli stol i sumiranje rezultata, što će biti vrijedno i zanimljivo čuti, pa će završiti. I posve ustupiti mjesto Reviji i Festivalu. Uostalom, najveći broj sudionika Seminara nastavlja boraviti i na dvostrukom slavlju filma mladih autora pa se ne obaziru previše na službeno nazivlje.
Dok se dvije žene s ukupno četiri prezimena šarmantno prepiru na pozornici Zorin doma tko je zaista donio to žuto sunce u Karlovac ovih (i onih, sad već pomalo davnih dana, prije sedam godina, kada je sve počelo), prva majčinski toplo naglašavajući značaj svog djeteta, druga ozbiljno i odgovorno ističući kako je sve skupa kolektivna priča (bez)brojnih sudionika koji uporno rade više od pola desetljeća, nama se svima nekako čini da je ipak najvažnije da je sunce zasjalo. I da ga bude čim dulje, sjajnije i toplije u godinama koje dolaze!
Voditeljica i prevoditeljica pojavile se na pozornici u posve oprečnim outfitima. Prva u strogim crnim hlačama, druga u zanimljivoj haljinici. Sorry voditeljice, ali prevoditeljica je imala tri slova i dva lijepa argumenta više!
Duško Popović