Zapis

Malo je prilika ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu prisustvovati nastavi akademskog tipa, a opet ne osje?ati se studentom u smislu strepnje pred ‘nadolaze?im’ ispitom, profesorom ili ?ak samim predavanjem, nego potpuno suprotno, biti željan novih znanja, novih informacija, koje ti ne?e biti predo?ene (bez obzira što je rije? o pukom predavanju) staromodnim tipom ekskatedra, nego mnogo sofisticiranijim metodama poput razgovora o francuskom poetskom realizmu uz jutarnju kavu i istodobnu mogu?nost postavljanja pitanja bez obzira na to koliko se ona glupa ?inila (u sje?anju mi još ostaje pitanje da li je Kristlov Don Quijote ra?en prema onom Cervantesovu?). Pogodili ili ne (a vjerujem da jeste), rije? je o ‘teoretskim radionicama’ Trakoš?anske medijske škole. Zapravo je posve nevjerojatno koliku koli?inu informacija možete primiti i obraditi (zapravo ne vi nego vaše ‘sive stanice’) u samo osam radnih dana. I to iz prili?no razli?itih podru?ja: od hrvatskog modernisti?kog filma i Belanova Koncerta preko Chytilovine Igre s jabukom i ?eškog filma pa sve do rasprava o filmskoj naratologiji, intermedijalnosti ili ‘najobi?nijoj’ kritici. Kad tomu pridodate filmske projekcije kojima ste mogli prisustvovati ?ak tri puta dnevno s razli?itom paletom repertoara (Rondo Zvonimira Berkovi?a, Casino Martina Scorsesea, Buena Vista Social Club Wima Wendersa samo su neki od naslova) dobijete zaklju?ak da se u filmu živjelo, s filmom disalo i o filmu razgovaralo doslovce 24 sata dnevno. Gledaju?i na sve to iz perspektive studentice koja je samo tri mjeseca prije ‘bubala’ silne ?injenice iz povijesti filma za prijemni ispit na Filozofskom fakultetu, moram priznati da je oduševljenje još ve?e. Jer sve ono što sam tada bez imalo razumijevanja, posve stihijski u?ila, tek u Trakoš?anu uistinu sam i nau?ila. Da, Carne i Renoir pripadaju u poetski realizam, ali što je uop?e to, koje su osobine stila, filmovi, neke najosnovnije koordinate, odgovore, nisam našla u svim onim silnim skriptama s priprema, nego…u Trakoš?anu. Stoga ima li za filmofila i?ega ljepšeg nego prepustiti se trakoš?anskim valovima na brodu drage nam kapetanice Vere, kojim uz nju vješto kormilare upravo neki od najve?ih hrvatskih filmskih ‘veli?ina’ (Ante Peterli?, Ivo Škrabalo, Joško Maruši?, Hrvoje Turkovi?, Dario Markovi?...)? U svakom slu?aju, vidimo se opet!