Zapis

Dok šetate obalama jezera u kojem se, okrenut naopako, kao u kakvoj camera obscura, ogleda trakoš?anski dvorac, što su ga ?etiristo godina držali grofovi Draškovi?i, a u 19. je stolje?u dobio današnji izgled, uvijek vas iznova iznenadi raznolikost njegovih vizura. Znate, naravno, da ?e tako biti, da svaki korak, svaka promjena kuta gledanja, pa brze izmjene rasvjete (potkraj kolovoza i po?etkom rujna ovdje se u?estalo smjenjuju sunce, oblaci i naleti magle) uvjetuju i te druk?ije slike, a opet, svaka vas ponese, obraduje, ponekad i zaprepasti dramati?noš?u ili, barem, jednostavnom, a savršenom ljepotom. Da ste šetali u društvu, a ne sami, dojam raznolikosti samo bi se poja?ao, jer bi svaki promatra? otkrio neki svoj detalj, drugu nijansu boje, druk?iji treptaj svjetla na zidinama boje žu?kasta okera, na tamnu zelenilu smreka i srebrnastu liš?u bjelogorice, na modrini vode. Tako je i sa sudionicima trakoš?anskih škola medijske kulture. I polaznici i predava?i i organizatori i namjerni posjetitelji znaju, barem okvirno, što bi ih tu moglo ?ekati, a veterane me?u njima mogli biste probuditi i u pono? (kad bi uop?e netko ovdje i spavao u to rano doba no?i) pa bi spremni izrecitirali najrazli?itije podatke o ovogodišnjoj i prošlim školama, o sadržajima, nadanjima i o?ekivanjima i sve bi te pri?e bile to?ne i istinite, a svaka bi opet bila druk?ija i samosvojna. Jer, vrijednost je Škole medijske kulture baš u silnoj raznolikosti. Ve?ina predava?a i dobar dio polaznika ovdje je od sama po?etka, godinama, pa bi se reklo da ih više ništa ne smije iznenaditi, a opet se svake godine dogode nove stvari, steknu nove spoznaje, poteku novi fluidi. Jedni mi tako prigovaraju da sam stigao prekasno, na posljednja dva dana Škole, jer su najbolji tulumi ve? održani, drugi ozbiljno analiziraju uspjehe i domete, zalažu se za promjene u organizaciji ili tuma?e zašto desetak (od stotinu) prijavljenih ipak nije stiglo ili zbog ?ega je jedan od pristiglih morao oti?i prije kraja te kako je upravo u tijeku podmla?ivanje nastavni?koga kadra i postavljanje temelja za jednako uspješan (ili, zašto ne, još uspješniji) nastavak na Sedmoj, Osmoj i budu?im školama medijske kulture, a tre?i užurbano slažu svoje papire i potežu žice i kabele i nemaju vremena ni za šta drugo. I ovogodišnja, Šesta škola medijske kulture, održana je u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te Hrvatskog filmskog saveza, kao realizatora projekta, pod glavnim pokroviteljstvom tvrtke PowerCom 2000 i uz financijsku potporu Ministarstva kulture, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ureda za kulturu Grada Zagreba, Hrvatske zajednice tehni?ke kulture i Me?unarodne organizacije za migracije (IOM). Medijski je pokrovitelj bila redakcija Školskih novina. Filmske i videoprimjere osigurali su HFS i Hrvatska kinoteka, a filmsku i videotehniku HFS, Kinoklub Zagreb, Kinoklub Split, Kinoklub Mursa, Osijek, FKVK Zapreši?, ŠAF ?akovec i PowerCom 2000. Dvadesetak polaznika poha?alo je Osnovni seminar, a po pet ih je prijavljeno za Napredni te za Filmološkometodi?ki seminar. Na školi su organizirane i provedene i polazne radionice za dokumentarni te igrani film, TV-reportažu, animirani film (po?etni?ka i napredna skupina). Autor i voditelj radionice za dokumentarni film bio je filmski redatelj Damir ?u?i?, uz stru?nu suradnju Dragana Markovi?a i Frana Sokoli?a, a prijavljeno je trinaest sudionika. Radionicu za igrani film vodio je filmski redatelj Zoran Tadi?, uz stru?nog suradnika Vedrana Šamanovi?a, filmskog snimatelja, a i ovdje je prijavljeno trinaest polaznika. Filmski kriti?ar Dražen Ilin?i? vodio je radionicu za TV-reportažu, uz pomo? Matka Buri?a i sa sudjelovanjem jedanaest polaznika, dok je videoradionicu za animirani film vodio Edo Lukman uz stru?nu suradnju Suzane Juri?. Ove je godine na toj radionici bilo nešto manje polaznika, tek ?etvoro u po?etni?koj i dvoje u naprednoj grupi, no uspjeli su realizirati vrlo kvalitetan i razigran uradak. Autor i voditelj specijalizirane videoradionice za kameru i snimanje bio je filmski i TV-snimatelj Silvestar Kolbas, uz asistenciju Roberta Kriveca i Aleksandra Muharemovi?a te sudjelovanje dvanaest polaznika, a specijaliziranu videoradionicu montaže osmislio je i vodio filmski montažer Slaven Ze?evi?, sa stru?nim suradnikom Ivanom Fumi?em i jedanaest prijavljenih polaznika. Po drugi je put provedena i specijalizirana videoradionica za filmski scenarij, pod vodstvom književnika Gorana Tribusona i uz sudjelovanje sedam polaznika. Moglo bi se još mnogo toga napisati o satima predavanja, vježbi i razgovora, o videoradovima koje su polaznici i njihovi voditelji snimili tijekom tih osam dana trajanja škole (svi se slažu da je kvaliteta radova ove godine vidno uznapredovala), o novim spoznajama i razriješenim dilemama, o razli?itim pristupima i druk?ijim vi?enjima i njihovu uzajamnu približavanju, o izrazitu osje?aju bliskosti i razumijevanja koji ja?a od prvoga dana škole i uzrokuje opipljivu žalost pri rastanku posljednjega dana. No, kako su toga posljednjega dana, na podjeli diploma i prezentaciji videoradova, naglasili prof. dr. Ante Peterli?, predsjednik Savjeta Medijske škole i Vera Robi?, tajnica HFS-a i spirtus movens trakoš?anske škole, idu?e se godine opet o?ekuje dolazak (ve?ine) sadašnjih predava?a i polaznika, uz kadrovske obnove u oba segmenta, pa valja o?ekivati obnovu poznanstava i prijateljstava, nove razgovore i razmjene mišljenja, još kvalitetnije rezultate i bolje filmove. To me vra?a mojoj (osamljeni?koj, ali inspirativnoj) šetnji oko trakoš?anskog jezera i posve razli?itim kadrovima pogleda na njega, na šumu i na dvorac, na sve te detalje koji se tek u kona?noj, gotovoj i zaokruženoj cjelini pokažu u svem bogatstvu boja, mirisa i osje?aja. I tako zaokruženi i upotpunjeni pozivaju na još jednu provjeru, idu?e godine. Ne zato što ve? sada ne bismo bili sigurni u njihovu vrijednost i vrsno?u, nego zato što sve to, i više, želimo opet osjetiti i doživjeti. Stoga, dovi?enja idu?e godine, na Sedmoj školi medijske kulture.