Zapis

Rano toga zimskog popodneva, tek što sam se vratio doma s posla i potrpao nešto u svoj s godinama sve pohlepniji kljun – zvonce na vratima. Otvorim, a u kadru vratnica – Gonzales. Usnimim pokret rukom kojom je sastrugao francusku kapu koja se ve? navikla na oblinu gazdine glave. U drugoj je držao – brocak, mornarsku vre?u, napravu od plavoga trapera, na ?ijem se okruglastom dnu od kože i špagi kojom se zatvarao gornji otvor vidjela – starost… «Oprostite što dolazim u ovo nepristojno vrijeme, paaa vi ru?ate, oprostite», i htjedne oti?i, ali ga zgrabih za rukav balonera; «…Ma hajte, gospon Gonzales, kaj vam je, pa došli ste kak smo se dogovorili…» Kona?no je ušao. Zatvorim vrata da ne zbriše, a on se ukopao u hodniku sve dok ga moja Vanja ne pozove u sobu. Sjedne onako u baloneru, s brocakom obješenim o ruku, me?u nogama… «Pa, skinite se, Gonzi, prijatelju, bit ?e vam ‘šljiva’ kad iza?ete na ovu smrzavicu, napolje! Vidjevši da ispod tanašne tkanine ogrta?a svijetlosme?e boje ima samo košulju, upitah: «Zar vam nije zima u baloneru?» «Ma dajte, da me nije sram, najradije bi i po vani hodao u košulji, tako mi je vru?e, znate, živci….pregorjela lampa u poja?alu» – nasmije se i lupne po glavi rukom u kojoj je još držao prastaru fracuzericu – statusni simbol svih koji su petljali oko filma šezdesetih, sedamdesetih… Dadoh mu obe?anih šest tridesetmetarskih rolica 16 milimetarskoga filma iz ‘dubokog’ u frižideru, koje sam dobio za probe iz vremena kada sam s Kauzlari?em iz Fotokemike nastojao da ostatak, ‘abfal’, od rezanja fotofilma iz velikih rola na format od 35 mm za fotoaparate perforiraju na ve? odba?enoj perforirci u 16 milimetarski kinofilm, i tako ‘osvoje’ novi proizvod, koji je zbog ekonomske krize sve teže bilo kupiti na tržištu. Bio je sretan kao malo dijete. Gledao sam ga i prisjetio se ljudi iz Zastave filma koji su mi, znaju?i za ‘moje tendencije’, na sam dan mature poslali šezdeset metara obe?anog Superpana. Znao sam da ?e danima snimati na Vrsaru, gdje je posljednjih godina držao ‘parkiranu’ barku, a supruga mu od ranije imala nekakvo stanište pa se moglo s mirovinama i do tri mjeseca razvu?i. Možete li zamisliti ?ovjeka koji ?e zbog tih šest rolica (a našlo se kod prijatelja s televizije i još koja ‘pride’) biti sretan jer ?e imati debelog razloga po cijele dane vu?i sa sobom tek nabavljenu Admiru 16 mm koju su ganjale prve, nama znane, punive baterije i vrebati ‘krasne’ kadrove za gledanje zimi, iz kreveta na velikom ekranu za?avlanom na zidu, visoko, do plafona, nasuprot uzglavlju. ?itave ?e mu zime projektor, smješten na uzvišenom ‘nahtkastlu’ roštati kraj uha, a ventilator, koji ima zadatak hladiti mo?nu projekcijsku sijalicu, kroz ispuh, s druge strane, grijati ‘navek promrzlu’ suprugu, zatrpanu poplunima, koja bi nakon nekoliko prvih kadrova tko zna koliko puta vi?ena filma – za?orila, a tek bi ‘dežurna automatika’ u vrlo narušenu slušnom aparatu, na Viktorovo ushi?enje vi?enim na ekranu, uzviknula ‘aha’ i nastavila snivati neki svoj film…. Neko?, danas ve? davno, Viktor je Gonzi bio ?uvar života – spasilac na plaži, ?uvenoj zagreba?koj gradskoj plaži na Savi, onoj sa još ?uvenijim ‘babinjakom’ u koji su pogledom nastojali prodrijeti svi muški koji su držali do sebe. Izvla?io je i vra?ao u život presmione, a nedovoljno vješte iz tada još bistre Save, kada bi se suncem pregrijani naglo uvalili u hladnu vodu pa bi ih gr? naglo smandrljao, a oni, napivši se vodurine, ostali bez zraka pa, mlataraju?i rukama, nošeni maticom, krenuli na plov ka savskim mostovima, onom cestovnom i do njega – željezni?kom… Svi smo ?uli za ?uveni ?amac na Kupi kojim su 1942. hrvatski književnici Vladimir Nazor i Ivan Goran Kova?i? prešli partizanima. Taj je prijelaz ve? tada ostarjeli Nazor opisao u ?uvenoj pjesmi zahvalnici krhkome ?amcu na Kupi kojim su on i Goran prešli na ‘drugu stranu’, no nitko desecima godina nije niti rije?i rekao o tome kako su iz Zagreba došli do – ?amca na Kupi. U?inio je to domobran Viktor Gonzi koji je odli?no poznavao savske sprudove, meandre, prijelaze, ceste i puteljke pa je mogao vojnim automobilom obaviti taj ‘partijski zadatak’. Za hvalu je dobio jednosobni stan u jednoj od prvih limenki u Zapru?u. Svojim ‘ratnim’ pothvatom – nije se hvalio. Nije volio taj tip stjecanja zasluga. Zaposlio se kao fini mehani?ar u tek ro?enoj Televiziji, bio je sretan me?u ‘šraufima’, i patio od viška topline – usred zime. Danas bismo rekli, patio je od PTSP-a, a on bi govorio: ‘pregorjela je lampa’. Kako kazuje monografija koja je izdana iz istog razloga zbog kojega ja pišem ova Bunarenja, Viktor Gonzi po?eo je snimati svoje filmove potkraj pedesetih. Do kraja života (prema popisu) na?inio je 68 naslova. I gotovo svi snimljeni su na moru. Od te iste 1959. godine bio je, ?ini se, i ?lan KKZ. Nije mi znano kako se pojavio u klubu, ali znam da je pripadao onomu soju ljudi koji su do kraja života, pa i usprkos pojavi novih tehnologija, žarko ljubili – film. Ne samo kao mogu?nost izražajnih potreba nego su prije svega bili zadivljeni tehnologijom pomicanja filmske slike u projektoru i dakako – kameri. Gonzi je bio darovit kinomehani?ar, ali ne onoga tipa koji bi znao otkriti kvar, izvaditi ‘bolesni’ dio i zamijeniti istim takvim novim dijelom iz skladišta, nego bi tehnologijom ‘štapa i kanapa’ popravio kvar domišljatoš?u, kombiniranjima, prepravljanjima, a u zrelijim godinama života i izradom polomljenih dijelova na tokarskom stroju koji je sam na?inio, i to od dijelova koje je napabir?io od svakuda i svakoga. Snimao me na svemu do ?ega je došao. Nerijetko su to bile filmske trake kojima je iscurila – ‘skadenca’ to jest – rok uporabe, rok nakon kojega nitko nije više htio staviti takvu traku u kameru i nešto ozbiljno raditi, no Gonzi se nije dao smesti. Snimio bi dva do tri metra iz rolice filma pa odnio u laboratorij na Televiziju da mu to uz neki ‘normalni’ materijal ‘provuku’ kroz razvija? i sve druge ‘juhice’ pa bi onda vidio na ?emu je. Nerijetko smo se konzultirali – što ?initi, ali znam da ni metra nije – bacio. Snimao je i na ton-filmu, traci ortokromatskih karakteristika, namijenjenoj snimanju tonskih zapisa, neosjetljiva na crveni dio spektra, pa stoga i veoma kontrasnog ocrtavanja, ili na pozitiv traci, namijenjenoj crno/bijelim kopijama za eksploataciju, što ?e re?i – projekciju i uvijek dobio – vrlo vidljive rezultate. Bio je optere?en – projekcijskim sijalicama. Stalno je iskao mogu?nost da poboljša svjetlo?u projicirane slike traže?i najbolja rješenja u sfernom zrcalu koje fokusira svjetlo lampe na kondenzor koji pak ravnomjerno osvjetljava filmsku sli?icu u prozor?i?u kojim se traka kre?e izme?u svjetla, sektora i objektiva, kojim se projicira na ekran… Prvu kameru koju je zvao svojom nije kupio u du?anu iz nekoliko razloga. Prvo, u to doba filmskih 16 milimetarskih kamera nije bilo na tržištu, drugo, ono što je i bilo iz ostavštine Drugoga svjetskog rata i me?ura?a bilo je teško na?i jer su vlasnici naprave ?uvali kao kintu za starost i, tre?e, da je sve to i našao, nije imao ?ime – kupiti. Ipak, kada sam ga upoznao, imao je kameru koja ga je dugo služila, a koju je svojim tehni?arskim genijem ‘iš?arobirao’ u ku?noj radinosti od jedne Nizzo 8 milimetarske kamere kojoj je promijenio svu utrobu, korigirao postoje?u opti?ku os te prilagodio navoj za 16 mm objektiv, izradio novi sustav za transport filmske trake sa dvostruko dužim korakom hvataljke iliti ‘grajfera’, na?inio novi ‘gehajz’ – ku?ište u koje su stale dvije rolice za film od 30 metara. Ozbiljnost zahvata odavao je i ?etverouglasti kompendij koji je štitio objektiv od neželjenih refleksa, a i od, ne daj Bože, ošte?enja. Cjelokupno to snimaju?e ?udo bilo je ‘prešpricano’ svijetloplavim lakom tako da se sve doimalo ?ak i bolje nego za istu svrhu izra?eni ure?aji iz SSSR-a, koji su se poslije mogli kupiti u du?anima foto- i kinoopreme. Za tu je svoju napravu izradio i boks za snimanje pod vodom, koji je – ‘držao vodu’ do dubine od nekoliko metara. Ton je, ve? sam napomenuo u ranijim ?lancima bio za nas u kinoklubovima veliki problem. Maksimilijan Paspa nazna?io je ‘smjer putokaza’ koji bi mogao riješiti taj problem, a to je bio – magnetski ton ili pojednostavnjeno re?eno nalijepljena magnetofonska vrpca na dijelu takozvanoga ‘ton špura’. Neimaština nas je tjerala na tada ?uvenu i vrlo popularnu uzre?icu: Sna?i se druže. I snašli smo se. Otkrili smo da jednu vrst magnetofonskih traka s acetatnim nosa?em možemo ljepilom kojim se pri montaži ili puknu?u filmske vrpce lijepe takozvane ‘pikštele’ nalijepiti na kratku stranu filmske vrpce, i problem je bio riješen. Od staroga magnetofona s pouzdanim pogonom na?inio sam reza? magnetske vrpce na širinu od 2,5 milimetara, a Gonzi mi je na svom ‘drebanku’ na?inio ure?aj kojim smo tu tra?icu polako lijepili na snimljen i ve? montiran film. Projektorom bismo usnimili pripadaju?u glazbu (za ve?e tonske zahvate nismo imali ni mogu?nosti) i – otpalo je ono od nekad, kad se projicirala odvojeno slika s projektora, a ton iz magnetofona: «…ton za film taj i taj, pazi: tri, dva, jedan, SAD…» pa bi se pustile istovremeno obje naprave u pogon sa silnim ?udesima koja bi nastala ako koja sitnica nije bila OK. U Kinoklubu Zagreb postojali su, kao i uvijek, ‘oni stari’ i ‘oni mladi’. Stariji su još bili fascinirani ‘lijepom slikom koja se mi?e’, pogotovo ako je sve bilo u prirodnim bojama, a mla?i su ve? htjeli takvom slikom i – misliti. I jedni i drugi bili su kralješnica kluba, jer je i filmska misao trebala – filmsku kameru. Ipak, sve ve?om popularnoš?u pokreta GEFF-a, ta druga, nekad cijenjena filmska djelatnost me?u amaterima, gubila je tlo pod nogama i ljudi uglavnom starijih godišta povla?ili su se u ‘samodjelatnost’, otvaraju?i male prijateljske kinoklubove u ‘špajzcimerima’ svojih stanova, gdje bi obavezno na jednom zidu bio obješen veliki ekran (za projekciju filmova u tehnici cinemascopa), a nasuprot, iznad klupske garniture, gledališta, dominirao je stalak s projektorom, prekrivenim pove?om plahtom koja je u prvobitnoj ulozi, na krevetu, ve? dala svoje… Seanse bi po?injale kasnijih datuma u rujnu kada bi se materijali, snimljeni na ‘urlaubima’, vratili s ‘entviklanja’ u Njema?koj ili iz Milana (jeste li ?uli za Ferraniu, a supruge dale svoj pristanak za – filmsku veselicu svoje odrasle muške ‘djece’ ….Jurica Pajni?, Gonzi, Hubek, Osman Kuspi?, a i moja filmska osrednjost, koja se ve? tada utopila u svakodnevno televizijsko kruhobor?enje, osnovali smo ‘potklub’ u okviru kinokluba na TŽF 14. pod imenom – DELTA. Imali smo i svoj dan u klubu kada bismo se nalazili, svaki sa svojim filmskim programom. Nije nas to dugo ‘držalo’. Odvrtjeli bismo svaki svoj izbor i nakon toga – stali, jer nije bilo ‘friške robe’ za gledanje. Za razliku od mati?nog Kinokluba, koji je gajio produkciju kratkih, igranih i eksperimentalnih formi (pri ?ijoj su proizvodnje bile potrebne usluge više ljudi – snimatelja, asistenta snimatelja, ‘glumaca’, vlasnika automobila za prijevoz ekipa na udaljenije terene), naš oblik produkcije vlastitih filmova nije trebao nikoga ‘iz kluba’ osim supruge koja je takvim filmovima bila producent, što ?e re?i, vadila je iz torbe ‘kintu za filmsku fintu’, igrala ulogu logisti?ara sa sendvi?ima, ‘cimala’ stativ i nerijetko glumila glavnu ulogu… Gonzi je, na tim našim projekcijama, bio kinooperater osim kada bi Milivoj Hubek donio svoje filmove pa ih sam vrtio, što iz gušta koji ?ini zvuk projektora, što zbog ‘statusa’ – Milivoj je imao diplomu za kinooperatersko zvanje pa je koso gledao na Viktora i njegovu ‘amatersku’ ljubav prema filmu. Tu treba re?i da su obojica bili strastveni sakuplja?i 16 mm kopija igranih i ostalih filmova. Imali su doma male kinoteke i ne bi me ?udilo da se u ostavštinama nije ‘sakrilo’ i rijetkoga filmskog ‘blaga’. Bile su to kopije filmova koje su distribuirale (a i proizvodile) Filmoteka 16, prije Zora film, a i ostale produkcije u tadašnjoj Jugoslaviji, jer su se filmovi snimani za ‘kina’ kopirali i na 16 mm vrpcu pa projicirali u školama, narodnim sveu?ilištima, vojnim garnizonima. U tu je svrhu Iskra, ?uveni slovenski kombinat iz Kranja, proizvodio projektore kvalitetne, ?vrste i teške te «sa slabim svjetlom i mutnim tonom», rekao bi Gonzi. Te su filmove dobivali od distributera s pomo?u veza i poznanstava, a nerijetko i kao pla?u za izvršene popravke ‘na tehnici’, ali tek nakon ‘otpisa’ – diskvalifikacije za projekciju, jer su bili izgrebani, sa previše ‘pikštela’, uništenih perforacija itd. Izvor ‘dobivenih’ filmova bili su i tadašnji konzulati, ?iji su ‘promidžbeni’ odjeli raspolagali zavidnim fundusom kako filmova tako i projektora, koji su ‘nakon otpisa’, bilo stvarnog ili po onoj ‘ma daj im’, završavali u kinoklubovima ili pri Hubeku ili Gonziju. Svaki novo nabavljeni film gledao bi se rijetko u klubu, a ?eš?e po sustavu: De?ki, dojdite ve?eras k meni doma, imam nekaj novoga. I tako smo se družili. Projekcija je imala obi?no predigru – posljednji film Juri?a ili Gonzalesa, pa bi se nakon nje ‘vrtjela’ poslastica – recimo Blago Sierra Madre Johna Hustona u vrijeme kada više nigdje u kinima nije igrao jer je licencija istekla. S vremenom je naša mladost postala – bivša. Lampe su u ‘poja?alima’ sve ?eš?e pucale, a filmovima se sve ?eš?e prijetio – video. Pri Juri?u vidio sam prvi VHS-rekorder kako se ušuljao pored televizora u regal. Na golemu balkonu u svemir je gledao veliki pladanj – dio analognog prijemnika signala sa satelita. Došlo je vrijeme kada više nisu trebale ‘lampe’ ve? su zavladali nekakvi plasti?ni žohari – tranzistori, koji su sveli tonska poja?ala na plo?icu poput kutije cigareta… Jedne su no?i i Gonzija otpelali, a da on to uop?e nije ni znao, a kamoli htio do obale, gdje je ?ekao za prijelaz Aheronta. Na ovoj, zasad našoj strani, ostali su – filmovi. Mnogi se ne bi ni smjeli zvati – filmovima, iako imaju napisanu špicu, pa total, pa polutotal, i na kraju ispisano: «Snimio: Gonzales.» Nekoliko je puta pokušao doprijeti do festivala, ali tamo ta roba nije išla. Koga briga za ?amac koji G. veslima gura prema ku?ici u starome Vrsaru. Koga briga za prekrasan odlazak sunca na no?no kupanje. Na festivalima se gledaju novi štosovi, nove pri?e, pa i iznova nove pri?e starih pri?a. Me?utim, što sam i sam sve bliže ?amcu na obali Aheronta, pitam se, gdje se to može vidjeti Zagreb naše mladosti, bez novogradnji, krovovi bez televizijskih antena, milicajac Meho s Trga Republike kako ljubi opaticu koja mu je s kombijem, za Novu godinu, donijela kutiju darova ‘za njega i njegove de?ke’, i gdje mogu vidjeti kadrove žestokih pija?a po klijetima bez straha od puhanja i kaznenih bodova, mirne ljude koji za ru?icu vode vas, dragi ?itatelji, a vi se bezbrižno (i naivno) smještate prema – sretnoj budu?nosti… Nije moja gospodo, nigdje, osim u prijašnjim škatulama Filmskih djela pokojnog Hubeka, pokojnog Gonzalesa, ra?enih bez radnih naloga, urednika, dramaturga, savjetnika partijskih sekretara, ocjenjiva?kih odbora, snimljena ‘iz ruke’ plejade zaljubljenika u kamerice koje su tako milozvu?no zujkale u uho bilježe?i svoju zbilju, okolinu i svoje drage – za gušt, za dušu i oko…