Zapis

Smještanje projekcije eksperimentalnog filma ili videa u to?no odre?eni prostor, odnosno stvaranje i režiranje scene u kojoj ?e se projekcija odigrati kao sastavnoga dijela kontekstualne umjetni?ke cjeline, nije neobi?no, a ni rijetko. Svaka instalacija unutar koje je predvi?ena i videoprojekcija takav je primjer koji možemo analizirati kao ‘proširenu projekciju’. ?injenica je pak da je Galeta naj?eš?e sklon ?istom filmskom izrazu, odnosno zna i može vrlo kompleksne asocijativne strukture proizvesti i predo?iti publici svjesno ograni?en na tehni?ke i umjetni?ke mogu?nosti filma i videozapisa. Naravno, filmskoj vizualnoj i auditivnoj izražajnosti granice postavlja imaginacija i vještina autora, filmske su mogu?nosti po sebi prakti?no neograni?ene. I tu se Galeta zaista odli?no snalazi. Kako je ovaj prikaz ograni?en na to?no odre?enu projekciju, koja je ve? poznati autorov rad Endart prikazala u iznimnim okolnostima, na ovom mjestu podsjetimo se samo najosnovnijeg. Endart je višegodišnji rad u nastajanju, koji je u sebe apsorbirao autorova životna iskustva i njegovu filozofiju života, a istodobno vjerujem da je i itekako utjecao na autora, upu?uju?i ga prema otkrivanju osobnih spoznajnih životnih i umjetni?kih sklonosti. Nekoliko je najvažnijih Galetinih pravaca kretanja našlo svoje sjecište upravo u ovom dijelu. Navedimo ih kao natuknice: - jedinstvo umjetnosti i prirode koje Galeta poistovje?uje – od prepoznavanja jednakih elementarnih zakona do vrlo suptilnih podudarnosti koje pronalazi u književnosti ili glazbi (odnosno prostorima rije?i ili zvuka), a onda ih ponovno prispodobljuje oblicima i procesima života prirode; - trajno istraživanje Joyceova djela koje inventivno uklju?uje u svoj rad u nizu rastu?ih nivoa: od slova prve intonirane re?enice Uliksa «Introibo ad altare Dei» koja ?e smjestiti izme?u sastavnih ‘epizoda’ Endarta, preko poglavljâ istog romana kojima je imenovao dijelove filma, pa sve do pokušaja da univerzum livade i ljudskom rukom obra?ene zemlje usporedi s univerzumom ?ovjekove svijesti, koju je Joyce tako magistralno razotkrio u Uliksu. I svakako treba spomenuti (na ovom mjestu ne i poimeni?no) upravo nevjerojatan broj detalja koje Galeta ubacuje u film i ne ra?unaju?i da ih gledatelj može sve zapaziti, ali se zato nada da ?e djelovati ispod linije spoznajne razumljivosti, upravo onako kako na nas djeluje najve?i dio neprimjetnih prirodnih procesa. Naša ih osjetila ne interpretiraju svjesno, ali ih naše tijelo živi svakodnevno. Tko dakle i površno poznaje projekt Endarta (do sada u nastajanju prikazan više puta, a u naizgled dovršenoj cjelini kona?no predstavljen 29. velja?e ove godine) nije bio iznena?en najavom projekcije istoga filma u okviru obilježavanja Bloomova dana 16. lipnja ove godine. Stota godišnjica (Joyceov Bloom svoj dan proživljava u Dublinu 16. lipnja 1904) okupila je brojne Joyceove štovatelje u Dublinu, a Galeta nas je u srcu Zagreba razveselio zaista vrlo uspjelim multimedijskim doga?ajem, koji je doslovno oduševio raskošnom ambijentalnom nadopunom filmskog projekta Endarta. Izabravši napuštenu pozornicu ljetnoga kina u Tuškancu za mjesto prikazivanja, dobio je mogu?nost sadržajnog i prostornog proširenja filmske radnje u realni prostor – i iskoristio je do kraja. O?aravaju?a sinestezija i potpuno prožimanje proširilo se ljetnom pozornicom. Elementi prirode – one koja se dotaknuta Galetinom intervencijom razlijevala po ekranu – potpuno su utonuli u gustu šumu koja je s godinama zagušila i osvojila ljetnu pozornicu. Ono što je bio Galetin cilj – postizanje sklada prirode i ?ovjekove intervencije u njoj (bilo da je doslovce rije? o poljodjeljstvu, bilo da je rije? o generalnom uvažavanju svih živih i neživih dijelova univerzuma), projekcija je uspjela do?arati u prolaznom trenutku svojega trajanja. Odvijaju?i se u nizu komplementarnih krajnosti, projekcija je dosegnula iznimnu zaokruženost i umjetni?ku uvjerljivost. Izdvojimo nekoliko najvažnijih parova elemenata koji su u potpunosti ujedinili film i prostor prikazivanja. Dan/Svjetlost/Sunce - No?/Tama/Kiša Dan/No?. Svih je devetnaest Galetinih scena koje sastavljene slovima Joyceove uvodne re?enice (Introibo ad altare Dei) zatvaraju krug Endarta snimljena po danu, u njegovu središnjem dijelu, vjerojatno oko podneva – dakle u doba kada je ve?ina prirodne dnevne aktivnosti na vrhuncu rasta i svakovrsnih procesa. Sve su karakteristike dana na livadi, imanju, u visokoj travi... suprotstavljene trenutku ve?ernjega smiraja koji se protegnuo kroz projekciju u duboku i mirnu no?. Svjetlost/Tama. Snažna energija sun?eva svjetla, koja pokre?e sva zbivanja Galetinog filmskog isje?ka prirode (pojedina?ne zrake kreiraju likovnost kadra zajedno sa živim biljkama, kretanjem životinja, krupnim planovima ruku koje ?iste grašak...) bliješti pršte?om snagom, a oko velikog ekrana šuma i pozornica djeluju u potpunoj tami – jednako važnom elementu dnevnoga ciklusa. ?ak je i sasvim sitna, gotovo nezamjetna kiša (koju autor sigurno nije predvidio, a još manje mogao poželjeti), zapravo neo?ekivano nadopunila taj kompleks komplementarnih suprotnosti Dan/Svjetlost/Sunce – No?/Tama/Kiša. Mikrosvijet i makrosvijet Možda je najljepša usporedna to?ka filmskog svijeta na ekranu i stvarnog svijeta koji okružuje ekran i zarasle kaskade ljetne pozornice odnos mikro- i makroprirode, koje su isto. Me?u goleme hrastove, koji u mraku potpuno ispunjavaju prostor, postavljen je ekran, ali on je zapravo osvijetljeno pove?alo kroz koje promatramo život u parteru šume, me?u vlatima trave. Iz no?ne šume izranjaju žarkim suncem osvijetljeni puževi, sjenice, uginula ptica koja se vra?a u tlo, raj?ica, grašak, trava... A živi je svijet izvan ekrana i u njemu istoga tipa, jer Galeta je Endart snimao na svojem imanju jedva dvadesetak kilometara udaljenu od Tuškanca. Spomenimo na ovome mjestu i prožimanje ošte?enoga betonskog ekrana ljetne pozornice s projiciranom slikom na njemu. Žalosna ruševina od betonske plohe, koja je u posljednjim trenucima dnevne svjetlosti prije po?etka projekcije izgledala beznadno, ?udesno je oživjela spajanjem strukture ošte?enja s kožom raj?ica ili dubokim rasterom šuštava sijena koji su izlazili iz projektora i lijepili se za oguljeni ekran. Dio projekcije pratio je tonski zapis Joyceova glasa, koji je na taj na?in bio na Bloomsday u Zagrebu. Tu ?emo se zaustaviti u nabrajanju detalja, podudarnosti, namjernih ili ?ak slu?ajnih (?) elemenata koji su se tako sretno okupili na projekciji Bloomsday Endart na ljetnoj pozornici u Tuškancu.