Zapis

Početak devedesetih pravratničko je razdoblje hrvatskog filma, doba u kojem starija generacija odlazi na marginu, a mlada nahrupljuje kao sastavnica entuzijastičkog vala nazvanog mladi hrvatski film. Taj pokret činio je bolje lice hrvatske kinematografije 90-ih, ne samo u igranom, nego i u dokumentarnom filmu. Jednu od ključnih uloga u razvoju mladog hrvatskog dokumentarca imala je producentska kuća FACTUM osnovana sredinom 1990-ih, koja je unijela svježu krv i nov pristup u dokumentarno stvaralaštvo. Slavni trojac FACTUM-a, Dalibor Matanić (kasnije redatelj filma Blagajnica hoće ići na more), Stanislav Tomić i Tomislav Rukavina stvorili su tri važna dokumentarca – Metropola, priču o životu homoseksualaca u Zagrebu, Bag, film o životu u Karlobagu, gradiću važnom za prometno povezivanje sjevera i juga, te Sretno, dokumentarac o labinskom rudniku pretvorenom u umjetnički centar. Te filmove odlikuje ludizam, zaigranost i oslobođenost forme od izražajnih konvencija standardnog dokumentarca. Takvi su i drugi poznati FACTUM-ovi dokumentarci kao što su Una storia Polesana i Godine hrđe Aleksandra Korovljeva, Jurić: Tvrđa 1999. Zvonimira Jurića i O kravama i ljudima Zrinke Matijević i Nebojše Slijepčevića. Godine hrđe nagrađeni je dokumentarac impresivne fotografije, a Jurić: Tvrđa 1999. dojmljiv je po kombiniranju intimne priče autora vječno vezanog za svoj Osijek i zaigranog stila. Kruna FACTUM-ove produkcije prošlogodišnji je sjajni nagrađivani dokumentarac Biljane Čakić Dečko kojem se žurilo, potresna priča o autoričinoj potrazi za bratom nestalim u ratu. FACTUM je poznat i kao producent vrlo provokativnih filmova koji obrađuju vruće društveno-političke teme hrvatske stvarnosti. Hrvatska radio televizija najplodniji je producent dokumentarnih filmova u nas. Uz mnogobrojne dokumentarce snimljene samo za televizijsko prikazivanje, pretežno informativne i edukativne namjene, Televizija je producirala velik broj umjetnički ambicioznih dokumentarnih filmova. Plašitelji kormorana Branka Ištvančića, crno-humorna životna priča o jednom od najčudnijih zanata na svijetu, po mnogima je najbolji hrvatski dokumentarac 90-ih. Vinko Brešan, prije nego što je postao veliki igranofilmski redatelj, bio je dokumentarist, a njegovi filmovi Hodnik i Zajednički ručak dobitnici su mnogobrojnih nagrada. Dok Brešan na blago satiričan i komičan način prikazuje svijet državnih sudova i kantina za siromašne, Dražen Žarković (igrani filmovi Novogodišnja pljačka i Ajmo žuti) u filmu Šalter nudi urnebesni presjek ljudskih mušica i ostalih karakternih osobina kroz prikaz svakodnevnog života jednog šaltera za žalbe. Još jedan pobjednik Dana hrvatskog filma jest Vlado Zrnić s impresivnim filmom Mirila, koji koketira s eksperimentom. Izdvojimo i dokumentarac Pogačica, ročelica, mendulica i ostale filmove Vlatke Vorkapić te potresni Radio Krapina Jelene Rajković. Ako je ovdje riječ o filmovima koje su režirali mladi, novi redatelji, onda je očito da je Akademija dramske umjetnosti kao producent imala važno mjesto u proizvodnji takvog filma. Akademijin najrazglašeniji film jest sjajni Dvoboj Zrinke Matijević. Dvoboj majke i djeteta koje ne želi jesti, Matijevićka je pretvorila u minimalističko čudo uzbudljivog dokumentarnog pripovijedanja. Ime majke: Naranča Jasne Zastavniković jedan je od najpoznatijih dokumentaraca prve polovice 90-ih, a talentirana Zastavnikovićka pomalo se izgubila u daljoj karijeri kao redateljica kvalitetnih video-spotova. Ivan Salaj, autor kultnog igranog filma Vidimo se, snimio je vjerojatno najbolji hrvatski dokumentarac na temu Domovinskog rata Hotel Sunja, ali njegov neotkriveni dragulj jest film Drugi kat, podrum, uznemirujuće ostvarenje koje iskorištava simboličnu blizinu mrtvačnice i rađaonice u istoj bolnici. Talentirani redatelji, od koji se mnogo očekuje, Saša Podgorelec i Goran Kulenović, ističu se dokumentarcima Dvorište, odnosno Zapisi jednog nevjernika. Izvan ovog producentskog trojca (FACTUM, HRT, ADU), koji je dominirao dokumentarnim filmom 1990-ih, snimljeno je još nekoliko vrlo dobrih filmova od kojih posebno izdvajamo nagrađeni film Bića sa slika Damira Čučića, priču o veteranima rata. PRIKAZANI FILMOVI: DRUGI KAT, PODRUM / ADU, 1991.– r. Ivan Salaj ZAJEDNIČKI RUČAK / HRT, 1993.– r. Vinko Brešan DVORIŠTE / ADU, 1993. – r. Saša Podgorelec ZAPISI JEDNOG NEVJERNIKA / ADU, 1994.– r. Goran Kulenović IME MAJKE: NARANČA / ADU, 1995. – r. Jasna Zastavniković POGAČICA, ROČELICA, MENDULICA / HRT, 1996. – r. Vlatka Vorkapić. MIRILA / HRT, 1997. – r. Vlado Zrnić RADIO KRAPINA / HRT, 1997. – r. Jelena Rajković PLAŠITELJI KORMORANA / HRT, 1997. – r. Branko Ištvančić DVOBOJ / ADU, 1998. – r. Zrinka Matijević BAG / Factum, 1999. – r. Dalibor Matanić, Stanislav Tomić, Tomislav Rukavina BIĆA SA SLIKA / pr: Boris Poljak, Damir Čučić, 1999. – r. Damir Čučić GODINE HRĐE / Factum, 1999. – r. Andrej Korovljev JURIĆ: TVRĐA 1999./ Factum, 1999. – r. Zvonimir Jurić O KRAVAMA I LJUDIMA / Factum, 2000. – r. Zrinka Matijević ŠALTER / HRT, 2000. – r. Dražen Žarković DEČKO KOJEM SE ŽURILO / Factum – r. Biljana Čakić