english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2016.
81

25. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 21 - 24. travnja 2016.)
Radionica filmske kritike DHF, mentorica Višnja Vukašinović

Binarne opozicije jedne stvarnosti

Parada, Arijana Lekić-Fridrih, 2016.

Snimiti hrvatski film na temu dvadesete obljetnice Oluje može biti vrlo nezahvalan pothvat za redatelja ukoliko se odluči na drugačije prezentiranje povijesnih činjenica i tradicijskih vrijednosti koji tvore čvrstu sponu jednoga naroda. Zbog toga većina njih takvoj tematici pristupa vrlo oprezno, s dozom strahopoštovanja i zadatkom učvršćivanja duboko ukorijenjenih vrijednosti koje su ključne za održavanje nacionalnog identiteta.

U kratkometražnom eksperimentalnom filmu Parada (8 min, Hrvatska, 2016), snimljenom u vlastitoj produkciji, redateljica Arijana Lekić-Fridrich gledateljima vrlo domišljato predstavlja ideju koja joj se nameće u trenutcima stvaranja filma. U njemu se jasno naslućuje uvjerljiv prikaz okupljanja hrvatskih građana, njihovo slavlje i pokušaj održavanja hrvatske tradicije zbog nužnog i prijeko potrebnog snažnog osjećaja pripadnosti. Film je sastavljen od subjektivnih kadrova, a najveću zaslugu za njegovu uspješnost trebao bi preuzeti snimatelj Ivan Lukić. On iz različitih rakursa stvara umjetničke kadrove u crno-bijeloj tehnici koji izgledaju kao ulične fotografije u pokretu. Fokusiranost izričito na masu koja nešto slavi, gledateljima implicitno daje do znanja da svrha prikazivanja mnoštva nije nužno spomenuti događaj, već izgovor iskorištavanja takve situacije radi stvaranja estetski vrijednih snimki, kadrova. To se postiže i vrlo funkcionalnom redukcijom prirodnih zvukova i šumova pa filmom dominira glasna psihodelična glazba koja označava rascjep između onoga što jest i onoga koji to promatra.

Suptilnim dvostrukim gledištem, Parada ostavlja mogućnost za dvije interpretacije i perspektive, ovisno o gledateljevu iskustvu i gledištu. Primjerice, jedan gledatelj film može promatrati s osjećajem ponosa, dok će drugi, iskusniji, prepoznati redateljev otpor.

No, subverzivan stav redatelja ipak odaje sam naslov. Odabrana riječ Parada, kao znak za dan koji ima veliko značenje za hrvatski narod, jasno daje do znanja idejni podsloj filma i izjednačava bitno i nebitno, okupljanje koje je presudno za izbjegavanje krize identiteta i okupljanje radi okupljanja. Parada sugerira kako parada ponosa i slave vrlo lako može iskliznuti u paradu kiča.

Andrea Borović

What we've got here is a failure to communicate
Emotivna logika linije
Tri, četiri, smrt!
Memento mori sa šećerom
Svakodnevicom protiv smrti
Prolaznost kao sadašnjost
Sizif umire pjevajući
Vizualni kod prožet karakterom i osobnošću
Filmskog gosta nikad dosta
Zagrebački Boogie-Woogie
I smjer je podložan interpretaciji
Kužiš, stari moj?
Korijeni društva ili primitivna projekcija sadašnjosti?
A šta ako niste?
Ljubav na četiri kotača
Uvučeni i nasukani
Jeziva terapeutska bajka

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum





















Statistika posjeta