english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2016.
81

25. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 21 - 24. travnja 2016.)
Radionica filmske kritike DHF, mentorica Višnja Vukašinović

Zagrebački Boogie-Woogie

Linije, Branko Pašić, 2016.

Spoj zbilje, subverzije i genijalnog uma - u filmskom rječniku to je recept za uspjeh, a upravo Branko Pašić svojim eksperimentalnim filmskim kolažom demonstrira ideje vrijedne spomena.

Riječ je o kratkometražnom filmu Linije (4 min, Hrvatska, 2016) koji u svojoj formi odbija narativne tenedencije i okreće se istraživanju i mogućnostima filmskog medija. Branko Pašić potpisuje režiju, scenarij, glazbu, produkciju, kameru i montažu. Na klimavom terenu eksperimentalnog oblika filmskog izričaja, Pašić postiže značajne rezultate.

U središte filma postavlja vertikale i horizontale koje variraju u svojem intenzitetu, širini i boji. Film simptomatično započinje crninom da bi postupno bili uvedeni elementi linije koji tvore mrežu uz pomoć koje se stvara naočigled apstraktna kompozicija. Gotovo slikarskim postupcima nizanja isječenih poprečnih i položenih oblika stanjuje granicu između likovnosti i filmskog medija. Postiže dojam tehnike kolaža kojim spaja izrezane trake u jednu cjelinu. U svojevrsnoj igri vizualnih i auditivnih podražaja, gledatelj fokusiran na vidljivo zanemaruje pozadinu samog pokusa. Postupno otkrivajući dijelove slagalice autor pokazuje stvaran prizor prometne ceste snimane iza rešetki žute ograde. Ugođaj trodimenzionalnosti i prividne digitalnosti autor postiže manipulacijom vremenskih isječaka koje komprimira unutar nekoliko sekundi. Na taj način jureći automobili ostavljaju dojam magličastih, fantomskih pojava.


Linije

Pašić ima dobar osjećaj za ambijent koji gradi neizvjesnošću potpune slike, gradirajući od apstraktnog modificiranog prikaza stvarnosti do pogleda na realnost. Eksperiment počiva na očitavanju nove, alterirane stvarnosti i na načinu na koji možemo gledati pojave u okruženju. Linije nisu statične već se kolorističkim sjenčanjem dinamiziraju i kreću, podsjećajući na žice što prenose informaciju s jednog kraja na drugi. Efekt električnosti i brzine dodatno pojačavaju generirani elektronski zvukovi koji prate kretanje unutar linija. Motivi informacije i protočnosti spajaju se s funkcijom stvarnog prikaza transporta, a koji je otkriven na kraju. Pašićeva avangardnost umijeća ima i podtekst u nepostojećem tekstu gdje se doslovno treba čitati između redaka. Unatoč nepostojećim narativnim tehnikama, simboli pričaju priču za sebe; od borbe svjetla i tame do zaokruženosti crnom bojom kao simbolom početka i kraja. Reference na Pieta Mondriana su očite, ondje gdje dominantne elementarne boje u mrežama aludiraju na čuveni prikaz Manhattana u djelu Broadway Boogie-Woogie. Iako statično u slikarskom mediju, Mondrian bilježi dinamičan efekt konstantnog kretanja, baš kao i Pašić.

Kao i Mondrian, Pašić bježi od antropocentrizma u umjetnosti te se fokusira na elemente kao što su boja, vrijeme i prostornost. Poigravanjem medijem i materijom filma Branko Pašić temelji svoj pokus na kontradiktornostima: značenjska neutralnost prepuna simbola, mozaičnost cjelovitosti i zatvaranje/otvaranje prostora. I dok je film - kao i svaki - otvoren za bilo kakvu interpretaciju, u srži riječ je o surovoj stvarnosti.

Luka Čubrić

What we've got here is a failure to communicate
Emotivna logika linije
Tri, četiri, smrt!
Memento mori sa šećerom
Svakodnevicom protiv smrti
Prolaznost kao sadašnjost
Sizif umire pjevajući
Vizualni kod prožet karakterom i osobnošću
Filmskog gosta nikad dosta
I smjer je podložan interpretaciji
Binarne opozicije jedne stvarnosti
Kužiš, stari moj?
Korijeni društva ili primitivna projekcija sadašnjosti?
A šta ako niste?
Ljubav na četiri kotača
Uvučeni i nasukani
Jeziva terapeutska bajka

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum





















Statistika posjeta