english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2016.
81

25. DANI HRVATSKOG FILMA
(Zagreb, 21 - 24. travnja 2016.)
Radionica filmske kritike DHF, mentorica Višnja Vukašinović

Jeziva terapeutska bajka

Zvjerka, Daina Oniunas-Pusić, 2016.

Odbrojavanje dok neman spava, iščekivanje smrti, oslobađanje od tereta – u takvoj atmosferi priželjkivat ćemo čudesno rješenje, ali rijetko u obličju zvjerke. Što ako čekajući da netko umre, umremo iznutra?

Kratkometražni igrani film Zvjerka (20 min, Hrvatska/Finska, 2015) scenaristice i redateljice Daine Oniunas-Pusić, snimljen u produkciji Slavica filma, uz koproducente Napafilms i Metar 60, uprizoruje intenzivnu međuovisnost stogodišnje Nade (Marija Kohn) i njene nešto mlađe kćeri Vere (Doris Šarić-Kukuljica). U prašnjavom stanu, zaraslom u kućnom bilju, u kojem kao da je vrijeme stalo, junakinje poput živih mrtvaca zastrašuju nas i nasmijavaju svojom prisutnošću. Vera se poigrava dominacijom, koristeći majčinu fizičku i mentalnu slabost. Scena u kojoj majci silom lakira nokte koristeći se barem polovicom duginog spektra, briljantno oslikava njihov odnos, tu čudnu sintezu privrženosti i brige s djetinjim iživljavanjem iz kojeg kipi gorčina. Vera u haljinici s plavim cvjetovima nalikuje djevojčici, koju je netko u ranom pubertetu zatočio u tijelo starice. Pretežak teret tjera je u anksioznost i protest, zbog čega postupke koje smo isprva osudili, već u sljedećoj sceni opravdavamo. Svoj unutarnji sukob rješava isključivanjem slušnog aparatića jer u off- u lakše ignorira majčino zapomaganje.

Njihovu ravnotežu iznenada narušava ulijetanje trećeg lika – šišmiša, koji se nastanjuje pod Nadinim krevetom. Započinje simbioza majke i novog ljubimca, koji simbolizira staričinu renesansu i dramatičan preokret u poziciji moći. Iracionalna veza starice i šišmiša omogućit će Nadi da ponovno hoda i govori. Prateći metamorfozu starice, nismo sigurni gledamo li ponovo rođenje čovjeka ili zvijeri. Njezinu autoritativnu i sadističku narav prigušit će povremene duhovite sekvence, poput niza vulgarizama koje nam  stogodišnjakinja dobacuje iz kade. Takav infantilni prkos beskrajno iritira Veru. Kompleksni osjećaji bijesa, mržnje i ljubavi pretvorit će stan u pravo bojište na kojem se dvije starice batrgaju za prevlast.

Dramatični međuljudski odnosi definiraju njihovu vanjštinu estetikom ružnoće. Živopisna ljepota fascinantna je usprkos dubini bora i njihovim izopačenim gestama. Stupanj karikaturalnosti odvodi nas u magični realizam, kojem doprinose sjajna filmska fotografija (Arthur Mulhern) te kolorit koji smrdi na ustajalost i dekadenciju. Interijer u kojem se odvija sva radnja filma, također reflektira njihov odnos. Izolirane su od vanjskog svijeta, ali i međusobno, zbog čega prostrani kvadrati postaju tamnica. Prodorni zvukovi i precizni šumovi grade napetost blisku hororu.

Ovaj film nas istovremeno nasmijava i plaši, uznemiruje, rastužuje, ali i razgaljuje maštu. Nismo sigurni slušamo li jezivu priču prije spavanja ili smo već usnuli. Suočava nas s nama samima ilustrirajući naše mračne unutarnje sukobe poput terapeutske bajke. Na koga se dijagnoza iz naslova zapravo odnosi? Tko je zvijer? Tko je žrtva? Plaši li nas zvjerka s velikog ekrana ili to što se s njom tako lako poistovjećujemo?

Kristina Marić

What we've got here is a failure to communicate
Emotivna logika linije
Tri, četiri, smrt!
Memento mori sa šećerom
Svakodnevicom protiv smrti
Prolaznost kao sadašnjost
Sizif umire pjevajući
Vizualni kod prožet karakterom i osobnošću
Filmskog gosta nikad dosta
Zagrebački Boogie-Woogie
I smjer je podložan interpretaciji
Binarne opozicije jedne stvarnosti
Kužiš, stari moj?
Korijeni društva ili primitivna projekcija sadašnjosti?
A šta ako niste?
Ljubav na četiri kotača
Uvučeni i nasukani

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum





















Statistika posjeta