Povijest Revije

Počeci Revije

Tekst Dr. sc. Mira Kermek Sredanović objavljen u katalogu 50. Revije hrvatskog filmskog i video stvaralaštva djece u listopadu 2012. godine:

PEDESET GODINA KONTINUIRANOG PREDSTAVLJANJA DJEČJEG FILMSKOG STVARALAŠTVA U HRVATSKOJ

U godini kad održavamo 50. Reviju hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece ujedno obilježavamo polustoljetno kontinuirano predstavljanje i valorizaciju dječjeg filmskog stvaralaštva u Hrvatskoj, mada počeci dječjeg filmskog stvaralaštva u Hrvatskoj sežu u rane 50-te godine prošlog stoljeća.

Dječje filmsko stvaralaštvo doseglo je svoj vrhunac 70-tih i 80-tih godina, da bi krajem 80-tih pa sve do poratne 1996., došlo do stagnacije. 1996. g. prijelomna je godina kad bilježimo pravu renesansu dječjih kinoklubova. Bitne su se promjene dogodile u dječjem filmskom stvaralaštvu u proteklih pedeset godina. One su se djelomično reflektirale i u nazivu Revije : Susret pionira kino-amatera (1962.), Revija dječjeg amaterskog filma Hrvatske (1971.), Revija dječjeg amaterskog filma i videa Hrvatske (1990.) Revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece i mladeži (1996.). 2005. godine izdvaja se Revija mladeži kao zasebna manifestacija, a stvaralaštvo djece pratimo pod nazivom Revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece. Promjene nazivlja Revija manje su bitna, najčešće su formalne prirode, a bitnije su se promjene zbivale na tematskom planu dječjih radova kao odraz promjena senzibiliteta malih autora i njihovog okruženja. Zatim je tu godinama sve veća žanrovska raznovrsnost, značajne tehnološke promjene, generacijska smjena voditelja dječjih kinoklubova i videodružina....

Neke od tema dječjih radova uvjetno bismo mogli nazvati „ starim temama “ kao što su stari zanati, baština i običaji, igra, školska svakodnevica, ekološke teme. To su teme dječjih filmova u 60-tim i 70-tim, ali jednako su tako i danas prisutne, ali od 90-tih javljaju se i nove teme kao što je problem ovisnosti, nasilje među mladima, empatija za djecu s poteškoćama , supkultura… Nove generacije promatraju svijet zbilje katkada kritički ili s čuđenjem, s humornim odmakom naglašenije negoli generacije prije njih, a transformirajući svijet zbilje u svijet fikcije pokazuju sve viši stupanj integracije u svijet vizualnih medija. Mediji, ali i zbilja koja ih okružuje ostavljaju prepoznatljiv trag u videoradovima mladih, ali najbolji dječji radovi kao i prije nekoliko desetljeća, uvijek i ponovno plijene svježinom dječjeg doživljaja i promišljanja, bez obzira što se godinama mijenja sfera njihovih tematskih interesa. Dječji su radovi s godinama i žanrovski raznovrsniji. Nekad dominantan dokumentarni i igrani film, a manje animirani obogaćen je eksperimentalnim filmom, spotom, reportažom, a posljednjih je godina animirani film brojčano sve prisutniji na Revijama da bi se do 90-tih godina tek nekoliko klubova opredjeljivalo za animirani film (Jasenovac, Čakovec, Kaštel Sućurac, Pag, Varaždin).

U voditeljskom kadru dječjih kinoklubova i videodružina već 1999. g. dolazi do potpune generacijske promjene. Uz 37. Reviju Vjekoslav Majcen, pišući o generacijskoj voditeljskoj smjeni, bilježi podatke da u 26 klubova koji sudjeluju na Reviji samo su četiri voditelja s voditeljskim stažom duljim od deset godina. U ovih posljednji trinaest godina uslijedila je potpuna generacijska smjena voditelja. Istinski veteran među njima je Edo Lukman koji kontinuirano vodi ŠAF 37 godina. Sa sjetom i poštovanjem sjećamo se voditelja koji su dali veliki doprinos dječjem filmskom stvaralaštvu a nisu više među nama: Mirko Lauš, Zdenka Sabljić, Josip Kovačević,Milivoj Labudić te filmski kritičari i povjesničari dječjeg filmskog stvaralaštva – Mato Kukuljica i Vjekoslav Majcen, čiji je doprinos promicanju dječjeg filmskog stvaralaštva istinski značajan. Među nama nije ni Stjepko Težak, naš najznačajniji filmski pedagog i dobri duh svih Revija do 2006. godine.

U ratnim i poratnim godinama zamro je rad dječjih klubova u Pagu, Makarskoj, Kninu, Kaštel Sućurcu, Jasenovcu, ali istovremeno javljaju se novi dječji klubovi: Osijek, Šibenik, Sesvete, Kutina, Zadar, Gunja, Slavonski Brod, Zagreb (nekoliko osnovnih škola )... Tako da danas u evidenciji HFS imamo 196 dječjih klubova i družina, a na 50. Reviju prijavilo se 56 klubova sa 194 dječja ostvarenja.

Uz generacijsku smjenu voditelja pratimo i tehnološke promjene. Na 40. Reviju nije prijavljen nijedan rad na filmskoj vrpci. Klubovi isključivo, u posljednjih 10 godina, koriste elektroničku tehnologiju. Sve prisutnija je računalna tehnologija u izradi filmova što zahtijeva drugačiju strukturu znanja i voditelja i djece negoli je to bilo u tradicionalnim filmskim družinama.

Uza sve nabrojene promjene vezane uz dječje filmsko stvaralaštvo ima i jedna konstanta – obrazovanje voditelja dječjih klubova i družina, o čemu je kontinuirano skrbio Hrvatski filmski savez (odnosno Kino-savez Hrvatske). Uz filmske priredbe (Revije, FEDAF) popraćene tematskim raspravama, kao stalni oblik obrazovanja vrijedne su mnogobrojne filmske radionice te Filmska škola (Trakošćan, Šibenik, Crikvenica), od 1999. godine Škola medijske kulture (od 2008. Škola medijske kulture dr. Ante Peterlić). Zahvaljujući tim oblicima obrazovanja iznjedrile su se generacije voditelja dječjih kino klubova i družina, koje su doprinijele ne samo popularizaciji dječjeg filmskog stvaralaštva, već zahvaljujući permanentnom obrazovanju pratile u svojim klubovima tehnološke, pedagoške i metodičke inovacije, uvažavajući dječju kreativnost koja ne smije biti ugušena „voditeljskom usmjeravanjem“. Upravo su se oko tog pitanja „usmjeravanja“ dječjeg stvaralaštva lomila koplja na „okruglim stolovima “ koji su u pravilu pratili Revije. Suvremeni voditelj dječjeg filmskog stvaralaštva ne bi smio zanemariti osnovne psihofizičke osobine djeteta želi li da dječje stvaralaštvo bude izraz dječjeg senzibiliteta, njegove misaonosti i imaginacije. Uloga je voditelja poticati i uvažavati dječju želju da se izrazi igrom ne bi li dječja maštovitost krenula stvaralačkim putem. Djeca pritom istražujući otkrivaju i uče. U atmosferi bez prisile, bez nametanja ideja, tek poticanja, u ozračju pedagoški osmišljenog vođenja, dijete reagira kao rezonator i djeluje stvaralački. Svladavaju se vještine, usvajaju se znanja, ali originalnost i maštovitost se ne uče. Kreativnost mladih ne bismo trebali, pa ni mogli redefinirati zbog novih tehnologija, jer neki kriteriji po kojima prepoznajemo kreativnost ostali su nepromijenjeni bez obzira na promjene u estetskom senzibilitetu suvremenih generacija mladih. Tako kreativnost mladih i dalje prepoznajemo u osjetljivosti na probleme, sposobnosti receptivnosti za dojmove i ideje, pokretljivosti u reakcijama na vanjske podražaje i doživljaje, originalnosti, sposobnosti preoblikovanja, sposobnosti analize i sinteze... Suvremena pedagogija i dalje upozorava: Ne gušiti dječju kreativnost.

Medijski odgoj i obrazovanje mladih značajni je segment estetskog odgoja i obrazovanja, a on se ostvaruje u nezaobilaznoj korelaciji s njihovim literarnim, likovnim i glazbenim obrazovanjem, pismenom i govornom kulturom mladih, s njihovom informatičkom naobrazbom i tehničkom kulturom. Ostvaruje se primarno nastavnim radom, izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, ali i samoobrazovanjem. Nezamisliv je danas suvremenI estetski odgoj i obrazovanje koji ne uključuje i medijski odgoj i obrazovanje. Stoga je itekako bitno da školski programi prate inovacije koje se događaju u svijetu medija, da se programi osuvremenjuju u kraćim razdobljima, da se jednako tako oprema škole i školskih družina osuvremenjuje, a permanentna edukacija učitelja i voditelja filmskih/videodružina ne bi smjela biti upitna. Jer smisao je medijskog odgoja i obrazovanja osposobiti mlade za kritičko primanje poruka s ekrana , razvijati njihovu estetsku osjetljivost – riječju odgojiti selektivne gledatelje koji će godinama razvijati sustav kriterija na kojima se temelji njihova recepcija medijskih poruka.

Stoga godišnje Revije dječjeg filmskog / videostvaralaštva nisu samo manifestacije – smotre godišnje produkcije dječjih klubova i družina, već mnogo više od toga. Stručni žiri / povjerenstvo koji oduvijek prati dječje stvaralaštvo, odabire pristigle radove za Reviju, obrazlaže, nagrađuje najbolje, što ima prije svega motivacijsku ulogu i za mlade autore i voditelje družina. Da bi se ostvarila ta primarna zadaća ocjenjivačkih sudova, bitno je da se u vrednovanju radova mladih zadrži ujednačenost kriterija (pristupa), jer bitne promjene u valorizaciji mogu zbunjivati mlade autore, pa i obeshrabriti ih. U vrednovanju dječjih radova ne može se izostaviti estetski kriterij, ali jednako tako valja uvažavati dob djece, autentičnost dječjih radova, kao i inovativnost i originalnost u prispjelim radovima. Unatrag nekoliko godina novina u ocjenjivanju dječjih radova je paralelni dječji ocjenjivački sud uz tradicionalni stručni. Kriteriji koje primjenjuje dječji žiri opravdano su različiti od kriterija stručnog žirija, ali ne temelje se njihovi sudovi samo na dopadljivosti radova njihovih vršnjaka. O tome svjedoče njihove lista prijedloga za nagrađivanje, koje se počesto podudaraju s listom stručnog žirija, što je dokaz stupnja njihove medijske kulture.

Za sve smotre dječjeg filmskog/videostvaralaštva – Revije, FEDAF ( Pitomača, 1971.- 1988.) nastupe na Decima Musi , skrbio je Hrvatski filmski savez (Kino - savez Hrvatske) i u organizacijskom i financijskom smislu, doprinoseći promociji našeg dječjeg filmskog stvaralaštva u zemlji i svijetu. To je jedna od bitnih zadaća Revija u proteklih pedeset godina uz sve promjene koje su pratile Revije, najčešće u organizacijskom smislu, ali uvijek u namjeri da kvaliteta dječjeg filmskog/videostvaralaštva iz godine u godinu bude bolja u skladu s promjenama koje se zbivaju na planu medija. Nažalost u retrospektivu dječjih ostvarenja unatrag pedeset godina nemoguće je uključiti sjajne dječje radove iz svih klubova koji su se javljali na proteklim Revijama – vrijeme trajanja Revije nas limitira. Retrospektivu dječjih radova unatrag pedeset godina valja promatrati uvažavajući vrijeme i prostor u kojem su radovi nastajali.

1 Međunarodni natječaj dječjih filmova pod nazivom Decima Musa organizirao je Međunarodni centar za omladinski film pod pokroviteljstvom UNESCO-A

Reviju podupiru

Priređivači

Hrvatski filmski savez
Kino klub Sisak, Sisak
OŠ Katarina Zrinska Mečenčani, Donji Kukuruzari

Pokrovitelji

Hrvatski audiovizualni centar
Hrvatska zajednica tehničke kulture
Sisačko-moslavačka županija
Grad Sisak

Partneri u organizaciji

Dom kulture „Kristalna kocka vedrine“, Sisak
Gradski muzej Sisak, Sisak
OŠ Galdovo, Sisak