Novi sociološki eksperiment Yorgosa Lanthimosa ponire pred prevelikim ambicijama i žanrovskom neodređenosti autora.
Bizarni svijet ove distopične crnohumorne drame, kroz prikaz režima koji dozvoljava samo život u paru, isprva se doima kao izvrstan društveno-politički komentar na uniformističke tendencije našeg deklarativno liberalnog društva. Razvijajući premisu društva u kojemu je samački život ilegalan, a neuparene se samce kažnjava njihovim doživotnim pretvaranjem u životinju, redatelj Lanthimos - sa suscenaristom Efthymisom Filippouom - obećava nam nelagodan susret s teatraliziranim mikrokozmosom naše društvene stvarnosti. No dostizanje konačne poante i zaključka ostaje za autore prevelik zalogaj.
Jastog (The Lobster)
Tijek filma, osobito izvrsna prva polovica, prikazom agoničnog boravka samaca u hotelu, ironizira društvene pritiske i očekivanja koji prate suvremenog pojedinca u pogledu romantičnih veza, monogamnih odnosa te stvaranja sretne nuklearne obitelji. Prikazom igre u kojoj si hotelski samci likvidacijom odmetnutih samaca u šumi nastoje produljiti boravak u hotelu, a time i život, nazire se i kritika individualiziranog kompetitivnog sustava u kojem živimo. Autor ne ostaje dužan ni odmetnutim samcima, koji svoju malu pobunu također vode izrazito autoritativno, ne dopuštajući nikakvu romansu među članovima. Film, dakle, odašilje snažan društveno kritički impuls. No u drugoj polovici filma fokus se redatelja naglo preusmjerava na zabranjenu romansu Davida (Colin Farrell) i njegove nove odabranice (Rachel Weisz), pod budnim okom vođe odmetnutih, manipulativne negativke. Prateći nametnutu pustolovnu ljubavnu priču u žanru trilera, uranjamo u sentimentalno i navijačko raspoloženje, ostajući zbunjeni otvorenim svršetkom filma. Čini se kako autor istim kamuflira svoj neuspjeh da do kraja obradi načelno intrigantne teme nagoviještene u filmu, poput problema savršene kompatibilnosti s partnerom/icom ili nametanja jednog ispravnog i društveno prihvatljivog oblika romantičnog odnosa.
Lanthimos se ponovno pokazao redateljem neosporne kreativnosti i intelektualne zaigranosti, no ne i jasne vizije onoga što želi postići. Film koji je obećavao subverzivnost i interpretativnu raskoš sveden je na prerazvučenu i žanrovski neodređenu ljubavnu priču koja gledatelja ne može posve angažirati ni emocionalno ni intelektualno. Ipak, Jastog ostaje osvježavajuće gledateljsko iskustvo te otvara apetit publike za budućim, ponešto profinjenijim satirama 21. stoljeća.