Zbog ležernosti filma žrtvovan je potencijal priče da pruži intimniji uvid u usamljenost i strahopoštovanje zatočenog ''Marsovca'' pred nemilosrdnim prostranstvom svemira
Ideja o čovjeku zatočenom na Marsu, napuštenom od svoje posade i suočenim s izvjesnom smrću, primamljiva je podloga za dublje istraživanje nesretnikovih unutarnjih previranja i nošenja s hladnim svemirom koji, njegovim vlastitim riječima, ne surađuje s ljudima. Prema scenariju Drewa Goddarda, Ridley Scott nam umjesto takve psihološke drame isporučuje zabavan, no suštinski isprazan blockbuster kojemu astronautova sudbina služi samo kao poligon za veličanje novog američkog senzacionalističkog pothvata.
Marsovac (The Martian)
U Marsovcu se koherentno isprepliću tri linije radnje. Prva prati Marka Watneya (Matt Damon) koji ostaje sam na Marsu nakon što ga posada proglasi mrtvim, druga je posvećena timu iz NASA-e koji intenzivno radi na planu Markova izbavljenja shvativši da je živ, a posljednja prikazuje Markovu posadu u nesebičnoj odluci da riskira vlastite živote kako bi ga spasili. Balansirajući nizom dopadljivih likova s dosjetljivim dijalozima, te obdarivši zatočenika smislom za humor, Scott znalački stvara atmosferu u kojoj gledatelj navija i za Marka i za uspjeh ekipe iz NASA-e, odnosno posade u svemirskoj letjelici. Svijet astrofizičara kakav oslikava film gotovo je diznijevski pozitivan. U korporativnom sektoru NASA-e svi odašilju dobre namjere i pozitivne vibracije, znanstvenici iz Kine uskaču u pomoć, a članovi posade obični su obiteljski ljudi. Sveamerička snaga i sloga neokaljana pojedinačnim razmiricama naposljetku je demonstrirana ostatku svijeta, koji s radošću dočekuje uspješan ishod operacije spašavanja. A Mark? O njemu saznajemo samo da je snalažljiv i duhovit botaničar koji sadi krumpire na Marsu i želi biti svemirski Iron Man. Ni odmjeren glumački nastup Matta Damona ne olakšava gledatelju poimanje Marka kao stvarne osobe koja je proživljavala agoniju i strah neusporediv s onim zemaljskim. Pitanje je bismo li uopće suosjećali s njime da nije zafrkantskih dnevničkih zapisa, koji o njemu svjedoče kao o simpatičnoj osobi.
Marsovac je pitak i dinamičan film koji se lako konzumira, ali i zaboravlja, zbog (namjerno) neiskorištenog potencijala da bude drukčiji ZF film. Zatočeni astronaut Mark Watney je, za razliku od junakinja Scottova Aliena (SAD/Velika Britanija, 1979) ili Gravitacije (SAD/Velika Britanija, 2013) Alfonsa Cuaróna, sporedni lik u vlastitoj priči, figura preko koje Hollywood ponovno pokazuje da, kad se male američke ruke slože, sve se može (uz malu pomoć kineskih kolega, dakako).