Martin Semenčić
Hrvatska kinematografija ostala je jučer bez jednog od svojih dragocjenih kreativnih oslonaca. Martin Semenčić, akademski obrazovan montažer filmske slike i zvuka, tonski snimatelj i jedan od najcjenjenijih dizajnera zvuka u regiji, preminuo je u 43. godini života. Svijet tišine oteo ga je u najboljim godinama i usred zavidne profesionalne karijere tijekom koje je svojim umijećima postpodukcijski (montažerski) oblikovao i/ili zvukovno oplemenio čitav niz zapaženih i višestruko nagrađivanih filmova redatelja raznih naraštaja, uključujući onaj s kojim je ne tako davno dijelio studentske klupe i projekte na Akademiji dramske umjetnosti.
Tu sjajnu generacijsku nisku filmova koji su podigli nadu javnosti i filmske zajednice u bolje dane domaće kinematografije – kratki studentski Hane Jušić i Sonje Tarokić, cjelovečernji Kratki izlet i kratkiši Igora Bezinovića, igrana Mater Jure Pavlovića, dokumentarci Turizam! Tonća Gaćine i Jedna od nas Đure Gavrana – jednakom izvrsnošću nadopunjuje nekoliko dokumentaraca nešto starijih redatelja ‒ Borisa Poljaka (Autofokus, Oni samo dolaze i odlaze), Gorana Devića (Buffet Željezara, Na vodi, U ime Republike Hrvatske, Hrvatskog narodnog preporoda) i Damira Čučića (La strada, Mitch – dnevnik jednog shizofreničara i Rakijaški dnevnici), potom kratki canneski laureat Zvir Miroslava Sikavice, igrani filmovi Zrinka Ogreste (Projekcije, S one strane i Plavi cvijet), barem dvije izvanserijske TV serije (dokumentarna Betonski spavači i igrana Uspjeh) te niz drugih ne manje važnih naslova svih rodova, vrsta i žanrova. Do svoje četrdesete, i sve u istom desetljeću, Semenčić je osvojio čak pet Zlatnih arena za oblikovanje zvuka/ton (jednu za zajednički rad s Ivanom Zelićem), pa je i jedan od najtrofejnijih dizajnera zvuka u domaćoj kinematografiji.
Osim u intenzivnoj profesionalnoj praksi, znanja i vještine stjecao je studirajući glazbenu produkciju i inženjering zvuka na londonskom Sveučilištu Middlesex. Potom se zaposlio u zagrebačkoj produkcijskoj kući Gamma Studio gdje započinje profesionalnu karijeru kao montažer, snimatelj i mikser zvuka, da bi 2006. upisao dodiplomski studij montaže slike na zagrebačkoj ADU, gdje 2009. i magistrira. Poslije studija više se posvećuje oblikovanju tona sa zapaženim rezultatima. Štoviše, u kinematografiji kojoj su tonska slika i dizajn zvuka desetljećima kaskali za vizualnim dizajnom i snimateljskim postignućima, uz iskusnu Dubravku Premar, Semenčić je svojim kreacijama nagovijestio više i zahtjevnije postprodukcijske standarde, kojima s nemalim zadovoljstvom svjedočimo gledajući filmove recentne produkcije.
O poslovima i izazovima s kojima se susreće dizajner zvuka u 21. stoljeću, Semenčić je znao govoriti u intervjuima, a svoja iskustva prenosio je dolazećim generacijama kao predavač na Sveučilištu Vern, posljednje dvije godine i vodeći radionicu oblikovanja zvuka na Školi medijske kulture „Ante Peterlić“. Organizatora Škole, Hrvatski filmski savez, prethodno je zadužio neponovljivim tonskim pistama u filmovima Ivana Faktora, Borisa Poljaka, Josipa Lukića, a ponajprije Damira Čučića, na čijoj se La stradi 2004. prvi put potpisao kao profesionalni dizajner zvuka, da bi nastavio trajnu suradnju s istim redateljem, između ostaloga na igranom filmu Pismo ćaći, najboljem hrvatskom filmu Pulskoga filmskog festivala 2012.
Prerani odlazak velemajstora svoga umjetničkog zanata veliki je i teško nadoknadiv gubitak cjelokupne filmske zajednice.
Komemoracija Martinu Semenčiću održat će se u kinu Tuškanac, u četvrtak, 12. siječnja 2023, s početkom u 12 sati, a ispraćaj na Krematoriju Mirogoj u petak, 13. siječnja u 16. 10 sati.