Iako je uspješna suradnja Animafesta i ŠAF-a, zahvaljujući brojnim aktivnostima Ede Lukmana bilo kao autora, voditelja radionica, predavača ili člana žirija, započela još 1981. godine, tek je sada održana retrospektivna projekcija radova mladih autora, povodom četrdeset godina djelovanja Škole animiranog filma. U subotu, 13. lipnja u kinu Europa prikazano je devetnaest vrhunskih filmova nastalih u periodu od 2001. do prošle godine, među kojima su se našli i višestruko kod nas i u svijetu nagrađivani Kleopatra, Tres muheres, Prljavi grad i Čovjek koji je volio fućkati, a mogli su se naći i mnogi drugi podjednako dobri i vrijedni, između oko dvije stotine koliko ih je u četiri desetljeća ŠAF-a sačinjeno. Filmove prikazane na subotnjoj projekciji odabrala je Jasminka Bijelić Ljubić, dugogodišnja Edina suradnica, a odnedavno i nasljednica kao voditeljica Škole animiranog filma. Važan podatak koji pokazuje da se uz edukaciju mladih koji su pokazali zanimanje za animirani film i uz njihovo vođenje u procesu nastanka radova, itekako vodilo računa i o kontinuitetu, što na žalost i nije čest slučaj ne samo u nas, pa valja vjerovati da je pred Školom animiranog filma Čakovec bar još četrdeset jednako uspješnih godina.
Dan čakovečkog filma u Zagrebu započet veselom dopodnevnom projekcijom nastavljen je u predvečerje zagrebačkom promocijom knjige Stoljeće filma u Čakovcu grupe autora predvođene urednicom Marinom Oskoruš.
Na više od tristo stranica i s puno fotografija knjiga Stoljeće filma u Čakovcu (1913. – 2013.) bavi se temama razvoja kinematografije u Čakovcu do 1948. odnosno djelomičnom rekonstrukcijom kinoprograma u razdoblju do 1948. (Branimir Bunjac), razdobljem Kinopoduzeća Čakovec, koje je djelovalo od 1949. do 1981. (Andreja Talan), filmskim priredbama, svečanostima i premijerama na Tribini ČČ u Kinopoduzeću Čakovec te drugom stranom čakovečkih kina (Borivoj Radojčić), Školom animiranog filma Čakovec, odnosno radošću stvaranja animiranih filmova (Jasminka Bijelić Ljubić), filmskom kulturom za osnovne i srednje škole, filmskim tribinama i ciklusima u Centru za kulturu 80-ih godina 20. stoljeća, filmu devedesetih u Centru za kulturu Čakovec te filmu na tribini Čakovec četvrtkom 1982. – 2013. (Helga Lajtman), filmskom djelatnošću u Centru za kulturu 1981. – 2013. (Marina Oskoruš) te samim Centrom za kulturu u brojkama (Ljiljana Mučić). Knjiga je objavljena u nakladi Centra za kulturu Čakovec, a recenzenti su bili Petar Krelja i Daniel Rafaelić.
Od 6. travnja 1913. godine i osnutka prvog stalnog kina u Čakovcu čiji je vlasnik bio Maks Heinrich (prije njega su projekcije bile povremene, uglavnom u organizaciji braće Lifka), dok je Međimurje još bilo u sastavu Mađarske u kojoj tada postoji razgranata mreža od više stotina kina, preko burnih političkih i ratnih zbivanja prve polovice 20. stoljeća, osnutka Kinopoduzeća Čakovec koje djeluje od 8. ožujka 1949. do 1981. godine, objedinjujući kina Dom i Udarnik u Čakovcu ali i Rudar u Murskom Središću, Jadran u Nedelišću i Gaj u Belici, presudne uloge Škole animiranog filma ne samo u produkciji dječje animacije nego i u formiranju generacija pasioniranih filmskih gledatelja i poznavatelja dobrog filma, sve do nastanka Centra za kulturu koji od 1981. djeluje kao krovna institucija između ostaloga i za sva filmska događanja u gradu, knjiga nam pruža bogat i često iznenađujući uvid u stoljeće filma u Čakovcu, a nadasve poziva na nova otkrivanja, istraživanja i približavanja tema koje oslikavaju kulturna i druga bogatstva maloga grada na rubu Hrvatske i njegovih dragih žitelja.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com