U koji god ga okvir stavili, onaj „lokalni“ - Zagrebačke škole crtanog filma, ili globalni - s nepreglednim korpusom svjetske animacije, Nedeljko Dragić uvijek će biti i ostati neponovljiv umjetnik - karikaturist, crtač i ilustrator, scenarist, redatelj i animator, čiji se doživljaji svijeta procesuiraju satiričkim i melankoličnim odmakom, a potom izražavaju njegovim najjačim oruđem - linijom. Dragić je autor kojega prije svega zanima ideja pojma u pokretu, oživljena misao, pa se nakon avantura dubinama svemira s reduciranim ali prepoznatljivim povijesnim orijentirima, njegova linija uvijek i iznova vraća svojemu prvom i jedinom izvoru – stvarnosti i Čovjeku.

Povezujući Čovjeka i liniju u podnaslovu autorske monografije Nedeljko Dragić, Midhat Ajanović pokušava objasniti taj osebujan kreativni proces koji je rezultirao desetinama tisućama izvanrednih crteža, domišljatih ilustracija i podbadačkih karikatura te manjim brojem iznimnih animiranih filmova u kojima je velikom dijelu tih crteža Dragićeva animacijska majstorija dala novi život - od debitantske Elegije iz (1965) preko filmova Krotitetlj divljih konja, Možda Diogen, Idu dani, Tup-tup, Dnevnika..., do autobiografskih Slika iz sjećanja (1989) i povratničkog Rudijeva leksikona. Autor prati liniju Dragićeve karijere od karikature i stripa do filma, a pritom traga za mogućim uzorima i utjecajima u svijetu filma i karikature te traži prikladan analitički model za tumačenje Dragićeva animacijskog djela nalazeći ga u semiološkoj teoriji Jurija Lotmana. Na kraju toga povijesno-teorijskoj lutanja, nužno se vraća samome Dragiću – njegovim unikatnim filmovima i iskustvima.

Bogato ilustrirana tek djelićem Dragićeva crtačkog imaginarija, ova knjiga je mnogo više od monografije umjetnika. Ona je rezultat interaktivnog procesa na kraju kojeg humoristična linija neumornog animatora nije poštedjela ni samoga pisca prve monografije o njegovom  djelu.