U onim rilkeovskim „kruzima što se šire“ Heidler se kreće u eliptičnim, okruglim i ćoškastim putanjama, ali uvijek meteorski osvjetljavajući put i sebi i, još više, drugima (jer mi se čini da on ni u posvemašnjemu mraku ne bi zalutao). Odlazi pa se vraća, krugovi su sve širi i putanje vijugavije, ali već je niz godina ovaj vječni mladić uporno tu. I neka je!
Jedna je od putanja svakako film, a na njoj se kreće i okreće od onih davnih dana prije šezdesetak godina kada je pohađao i završio Kinematografsku školu u Zagrebu, pa se kao tonac, a kasnije kao urednik dia-filmova zaposlio u Zora filmu, bio prvim tajnikom Kino saveza Hrvatske, tajnikom Društva filmskih radnika Hrvatske, glavnim tajnikom Saveza filmskih radnika Jugoslavije, direktorom Studija za crtani film Zagreb filma, osnivačem brojnih kino klubova po osnovnim i srednjim školama, od prvoga u današnjoj Osnovnoj školi Miroslava Krleže, na zagrebačkom Kaptolu do stotinu i nekoga tko zna gdje, jednim od osnivača Ljetne filmske škole u Trakošćanu (taj se krug zatvara i nastavlja ove godine opet u Trakošćanu gdje će biti dio ekipe Škole medijske kulture dr. Ante Peterlić), osnivačem Ljetovališta filmske omladine u Puli, pokretačem Dopisne filmske škole, direktorom GEFF-a, a vrhunac joj je svakako pokretanje nezavisne filmske produkcije FAS, koja je od 1968. do 1975. producirala niz kratkih i dugih filmova brojnim autorima diljem bivše države, u kojoj je bila prva takva producentska kuća. I, naravno, autorsko stvaralaštvo u Foto kino klubu Drava, još jednom od klubova koja je osnovao, vodio i bio najaktivniji član i u Autorskom studiju-fotografija, film, video, za koje osvaja nagrade na brojnim festivalima i revijama nepofesijskog filmskog stvaralaštva.
Krunoslav Heidler
Druga je njegova putanja (namjerno preskačemo mnoge u nizu) fotografija. Snimio je 12.000 dijapozitiva za potrebe turističke propagande, materijale za knjige i monografije, bio dopisnik i fotograf za više redakcija, a snimao je i za dušu, izlagao na brojnim izložbama i osvajao nagrade. Uza srebrnu medalju Borisa Kidriča i medalju istoga sjaja Njemačkog kino saveza dobio je i povelju Sabora kulture grada Zagreba i dvije mrvicu preuranjene Nagrade za životno djelo, Hrvatskog filmskog saveza i Grada Đurđevca. Jer, umjesto da se nakon njih povuče u zasluženi mir, nastavio je raditi jednakom ljubavlju i žarom. Posebno ga je obradovala fotografska Nagrada Toše Dapca, priznanje kolega po fotografskoj strasti, nazvano imenom čovjeka kojega je poznavao i čijem se radu divi i danas.
Na prvoj samostalnoj izložbi (nakon sudjelovanja na izložbama u Belom Manastiru, Beogradu, Čakovcu, Daruvaru, Đakovu, Đurđevcu, Grazu, Ingolstadtu, Kalinovcu, Kapošvaru, Kloštru Podravskom, Koprivnici, Kranju, Križevcima, Kukljici, Ljubljani, Mariboru, Molvama, Murskoj Soboti, Nišu, Novom Sadu, Omoljici, Osijeku, Pečuhu, Podgorici, Požegi, Puli, Radovljici, Rijeci, Rovinju, Sarajevu, Seulu, Skopju, Škofjoj Loki, Trakošćanu, Valjevu, Vinkovcima, Zagrebu i drugdje), pod naslovom SpomenArt – Već viđeno!, u organizaciji Edite Janković Hapavel i Foto kino kluba Drava i realizaciji Centra za kulturu i Zajednice tehničke kulture Đurđevac, sam je (uz pomoć Milivoja Kuhara i Tomislava Buze) odabrao i postavio 85 fotografija. Predgovor kataloga napisala je Božica Jelušić, a životopis autora Zdravko Šabarić.
Izložba se otvara u petak, 11. travnja u 18.00 sati u Galeriji Stari grad u Đurđevcu.
Duško Popović