Kada uđete u njihovu sobu, na trećem katu hotela Park, zateknete pet žena u dubokoj koncentraciji na zvuke koji dopiru iz raznih uređaja ispred njih. Slušaju radio dramu, obraćajući pažnju na sve: sklad glasova, razne šumove i zvuke, dramaturgiju, poruke, na samu priču...Sjede zatvorenih očiju, pomalo zgrčene na stolicama od jačine osjećaja koji ih preplavljuju, jedna je digla nogu na stolicu i podbočila bradu rukom. U uglu prazna boca kalničke mineralne i omoti slanih keksa. Vani, na krovu hotela golub se šepuri pred golubicom. Ljubav.

Slušaju tako svakoga dana, pa razgovaraju s voditeljicom, Pavlicom Bajsić, kojoj je ovo prva radionica na ŠMK. Kažem kako je teško raditi radijsku dramu, jer se samo zvucima mora dočarati sve, a one se složno bune i tvrde kako je to baš super i da ih inspirira zahtjevnost zadatka pred njima. Jer, i one rade svoju dramu, ponovo kao i prošle godine po istom scenariju kao radionica za igrani film, pa će biti zanimljivo uspoređivati sličnosti i razlike u medijskom pristupu. Montaža traje, a ove su svakodnevne analize nova iskustva i poticaji. Kažu da dramu koju su upravo odslušali može napraviti samo žena. Osjećajna je, nježna, suptilna. E, kažem ja važno, baš je dobro što ste same žene u radionici, muški bi samo smetali, a one se opet ne slažu. Ma, baš bi nam bar jedan muški dobro došao, kažu, a ja se na to lagano dignem i uhvatim kvake. Mislim, sve je to lijepo, ali...

Photo by Krunoslav Heidler

Razmišljanja su važan dio svakog stvaralaštva, a u radionicama Škole medijske kulture posebno. Valja uskladiti osobna promišljanja i stavove s onima drugih sudionika, pronaći zajednički jezik, dogovoriti se kojim putem dalje, kako uobličiti i dovršiti zajednički projekt. I o tim bi razgovorima, dogovorima i osjećajima i mislima koje ih prate valjalo sačiniti poseban film ili radijsku emisiju.

U svim se radionicama polako dovršavaju filmovi, drame i reportaže, ima još i noćnih snimanja, a tek ih čekaju cjelodnevne i noćne završne montaže. No, u srijedu u 19.00 i u četvrtak od 09.30, kada su na programu 15. škole medijske kulture Dr. Ante Peterlić prezentacije rezultata rada svih seminara i radionica, sve će biti dovršeno i pripremljeno za slušanje i gledanje.

Prije toga još je dosta sadržaja na Školi, projekcija, analiza, razgovora, susreta. I osjeća se lagana sjeta jer se približava kraj ovogodišnje Škole. No, pripreme za iduću, šesnaestu po redu, itekako su užurbane, pa će se većina vidjeti opet, koncem kolovoza 2014. godine. Spremaju se i neke novosti i promjene, pa iako ih organizatori nastoje sakriti kao zmija noge, dok ne dođe vrijeme, ovdje su svi tako povezani da je bilo koju tajnu teško sačuvati. Osim, možda, onih nekih, najdubljih.

Polaznici prvog stupnja seminara medijske kulture poslušali su u ponedjeljak predavanje dr. Hrvoja Turkovića o hrvatskom filmu do 1941. godine, a u utorak izlaganje dr. Tomislava Šakića o hrvatskom filmu od 1941. godine. Astrid Pavlović, prof. održala je za polaznike prvog stupnja u ponedjeljak vježbe naslovljene animirani film, a Mirjana Jukić, prof. u utorak vježbe metodički pristupi nastavnomedijskom programu.

Drugi je stupanj u ponedjeljak slušao izlaganje dr. Janice Tomić o novijem skandinavskom filmu, a u utorak je Diana Nenadić, filmska kritičarka, govorila o rumunjskom filmu. Ana Đorđić, prof. i Jelena Modrić, filmska montažerka nastavile su s metodičkim vježbama za nastavu filma u srednjim školama. 

Duško Popović