Radiofonska radionica ove je godine, kao i prethodne, učvrstila rad na radiofonskoj montaži. Polaznici su izabrali dramske tekstove, odredili početke i krajeve svojih radiofonskih sekvenci i zatim, učeći pritom tehničke aspekte montaže, pokušali kreirati samostalni radiodramski zapis u trajanju od oko deset, petnaest minuta.
Radni materijal, tekstovi, sastojali su se od izbora iz realne produkcije Dramskoga programa hrvatskoga radija u protekloj godini, žanrovski različite u rasponu od radioigre za djecu do radiokrimića, suvremene drame i sl.
Dok su polaznici čitali tekstove, upustili su se u imaginaciju zvučnih slika, zvučnih asocijacija ili vizualizirali tekstove kako bi lakše odredili zvučne dominante u pojedinim dijelovima tekstova, one posebne akustičke podloge koje određenom tekstu upotpunjuju smisao ili kreiraju neki drugi, ovisno o želji samih autora: redatelja ili ton-majstora radiodrame. Zanimljivost je naše radionice u tome što su polaznici u svom radu negdje između te dvije dosta različite profesije, koje trebaju jedna drugu kako bi se dogodila radiodrama. Učeći o dramaturgiji, učili smo i tehničke aspekte montiranja, a dok smo ih svladavali, usporedno smo se vraćali dramaturgiji kao kičmi radiofonske obrade.
Na početku radionice polaznici čitajući tekstove zamišljaju ’kako bi to zapravo zvučalo’ prije nego što zapravo preslušaju snimke, koristeći se samo prethodnim iskustvom u slušanju radiodrama i vlastitu imaginaciju. Nakon toga pišu radiosinopsis, dakle upisuju sve ono što smatraju da treba čuti u snimci osim sama dijaloga: zvučne efekte, glazbu, načine prijelaza između teksta i glazbe, kombinacije zvuka i glazbe i sl. Kao i prošle godine polaznici su, nakon što su napisali radiosinopsise, bili više nego znatiželjni i jedva su čekali čuti snimke na temelju kojih će primijeniti svoje radiosinopsise. Napisani radiosinopsis u toj je fazi prvi korak ka realizaciji snimki, ali istovremeno tek skica od koje poslije možemo potpuno odustati. Kako svako autorstvo podrazumijeva selekciju ideja i zamisli, dio procesa učenja u našoj je radionici upravo u iskušavanju raznih radiofonskih rješenja, zvučnih atmosfera, glazbe, zvučnih efekata prema određenom radiofonskom tekstu, kao i mogućnost slobodna tretiranja teksta, npr. skraćivanja, sažimanja ili mijenjanja redoslijeda replika ukoliko se to pokaže autorski opravdano.
U toj igri teksta prema zvuku ili zvuka prema tekstu, što je zapravo osnova ove radionice, polaznici se suočavaju s istim mogućnostima izbora s kojim se suočavaju profesionalci svaki put kad snimka treba postati završno radiodramsko djelo. Često se ideje koje su zamišljene u radiosinopsisu prije nego što se preslušaju snimke prema kojima radimo tek prvi korak, od kojega se poslije u realizaciji potpuno odustane. Ponekad su, upravo suprotno, prve ideje najvitalnije i osnova svih drugih ideja ili se tek neznatno modificiraju u realizaciji. U svakom kreativnom procesu treba doći do tog bitnog propitivanja, izostavljanja prvih ideja ili vraćanja na radiosinopsis kada ponestane ideja u montaži.
Nakon što su usvojili osnove samostalna montiranja, polaznici su samostalno odlučili i o trenutku kad je njihova snimka gotova, jer procjenu o završnoj snimci mora donijeti sam autor, jasno uz pomoć voditelja radionice.
Uzorak od desetak, petnaestak minuta završne zvučno obrađene snimke kratak je prema cjelini radiodrame, što omogućuje pomni montažni rad, a opet je dovoljno duga da zahvati smisao cjeline radiodramskog djela. Naime, većina radiodrama traje tridesetak do najviše četrdeset minuta pa je stoga deset ili petnaest minuta montirane snimke solidna trećina ukupnog trajanja radio-drame.
Jasno da je radionica otvorena prema budućim ambicioznim polaznicima, koji će izmontirati cijelu radiodramu ukoliko se procijeni da je polaznik doista pomno montirao izabrani fragment i ukoliko želi proširiti montiranu snimku i zahvatiti što je moguće više cjeline radiofonskog djela. Bitno nam je također da su sve odluke, donosene vezano uz pojedini dio koji se tonski obrađuje, u suglasju s ostatkom radiodrame. Naime, trudimo se montirati doista onako kako to čine redatelj i ton-majstor usklađujući montažu pojedinih dijelova sa smislom cjeline radiodrame.
Radionica — drugi dio
Prošle smo godine uz ovaj samostalni rad na radiofonskoj montaži napravili i mali iskorak prema grupnom radiofonskom radu. Između ponuđenih tekstova, jedan se gotovo sigurno mogao realizirati na samoj lokaciji snimkama zvuka na terenu: bila je riječ o tekstu Vladimira Nazora: Halugica. Za razliku od prvoga djela radionice, u kojem su polaznici samostalno birali između ponuđenih tekstova, u drugom je dijelu upravo ovaj dramski tekst bio postavljen kao radna zadaća svim polaznicima iz razloga što smo sve zvučne podloge za realizaciju pronašli na lokaciji Varaždinskih toplica.
Kako smo trebali mnogo zvučnih podloga mora i šuma, bazeni u Varaždinskim toplicama poslužili su nam kao dobra zamjena za morske zvučne pejzaže (to je velika prednost radiodrame), a za razne šumske atmosfere nismo se trebali daleko odšetati. Tako smo naučili ponešto i o vanjskom snimanju zvuka, a kako će većina polaznika snimati radiodrame ili neke druge oblike radioemisija uglavnom na terenu, nadamo se da je vježba bila svima od koristi.
Zatim smo snimljeni zvučni materijal preslušali i započeli montažu: svatko je od polaznika radio na svom dijelu Halugice, koje smo na kraju jednostavno spojili i zapravo gotovo u cjelini izmontirali radiodramu. U montaži su se polaznici smjeli koristiti samo onim zvučnim podlogama koje su sami snimili, bez pomoći zvučnih efekata iz fonoteke ili glazbe.
Koliko se god činilo ograničenjem, na kraju je to kreativno potaknulo polaznike, a izreka manje je više pokazala se točnom u slučaju s Halugicom. Jasno, taj je dio radionice mogao proraditi tek nakon što su svladane osnove montaže u prvom dijelu radionice, posebno nakon što su u praksi otklonjene neke nedoumice vezane uz složene odnose između teksta i zvuka.
Ova nam je godina potvrdila vrijednost samostalna snimanja zvučnih efekata na terenu, tako da će to i ubuduće biti dijelom naše radionice, potrebno je samo pronaći barem jedan radiodramski tekst za čiju ćemo realizaciju zvučni materijal lako pronaći u Varaždinskim toplicama.