 |
|
|
ČežnjaNetom završena 43. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva, održana od 25. do 27. studenoga u Puli, pokazala je trenutno stanje na autorskoj neprofesijskoj sceni u nas i naznačila trendove njezina daljeg razvitka. Na okruglom stolu o produkcijskim uvjetima i motivaciji autora koji dolaze s akademija, iz kinoklubova ili se filmom i videom bave samostalno, održanim u sklopu popratnih programa 43. revije, naglašeno je kako su produkcije uvijek teške i skupe za mogućnosti koje autori imaju, bez obzira na sredinu u kojoj djeluju. Vrijedi napomenuti kako je suvremeni razvitak tehnologije omogućio brojnim autorima ipak prihvatljivije produkcijske uvjete, od onih iz ne tako davnih vremena osmica i šesnaestica o kojima su s nostalgijom govorili stariji pripadnici pokreta. To naravno uopće ne znači da je i kreativnost napredovala jednakom brzinom, jer se suvremena tehnologija zna pojaviti kao svojevrsna zamka pa se nekim autorima učini da je važnije kako su nešto snimili, a ne što su svojim radom htjeli reći. Čini se kako su upravo akademije trenutno izrazito produktivne, pa je tako sa zagrebačke Akademije dramske umjetnosti odnosno Akademije likovnih umjetnosti, Odsjeka za animirani film i nove medije te splitske Umjetničke akademije na ovogodišnju Reviju prijavljeno ukupno 14 radova ili više od deset posto od svih 119 filmova koliko je ove godine snimljeno, a od 47 igranih filmova devet ih dolazi kao plod rada akademaca. Igrani su filmovi ove godine općenito prevladavali i činili gotovo polovicu od svih prijavljenih. Slijede ih eksperimentalni, koji su godinama bili sinonim za neprofesijsko filmsko i videostvaralaštvo, pa dokumentarni dok je animiranih bilo znatno manje, a video spotova tek u tragovima.
Akademijama uspješno konkuriraju samostalni autori kojih se na 43. reviji pojavilo jedanaest, s čak osamnaest radova, a oni se i dalje najviše bave eksperimentom pa igranim i dokumentarnim filmom. Zanimljivo je kako među samostalnima uopće nema produkcije video spotova, koja zna donijeti i nešto sredstava za druge filmske vrste, nabavku opreme i ostale troškove što vjerojatno znači da je naručiteljima ipak važna i forma odnosno pripadnost mogućih autora akademskom ili klupskom miljeu. Na 43. reviji pojavili su se i brojni radovi iz klubova, od Autorskog studija, Blanka, Đakova i Zaprešića do Kinokluba Zagreb, Kino kluba Split i Liburnija filma odnosno Pulske filmske tvornice i Video kluba Mursa iz Osijeka, no dio autora očito luta tražeći najbolje moguće uvjete za produkciju pa se ponekad prijavljuju kao samostalni, nekada kao članovi klubova, a sve više rade u produkciji sve brojnijih filmskih udruga od kojih su neke i međunarodnog značaja. Raduje i spoznaja o novijim izvorištima neprofesijskog filmskog i videostvaralaštva jer su neki autori ove godine došli iz sredina koje su prije bile manje produktivne, poput Vodnjana ili Buja, pa je održavanje prve istarske revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva dodatni poticaj i njima i drugima i valja očekivati nove radove i svježe autore već na idućoj reviji koja će se koncem studenoga 2012. godine održati u Đakovu. Konačno, 43. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva ostat će upamćena i po raznim čežnjama kojima su se mnogi autori bavili. Bilo je čežnji za pravednijim društvom, za vraćanjem života u zamrle sredine, za boljim međuljudskim odnosima, za osobnom i općom slobodom, a bilo je i više radova koji su govorili o ljubavnim čežnjama. Svojevrsni povratak dugo zanemarene erotike u hrvatski neprofesijski film pruža nadu o novom otvaranju još jedne vrijedne i zanimljive teme pa i to slatko očekivanje obilježava ne samo ovogodišnju reviju nego i one koje će tek doći. Pulska filmska tvornica je nakon niza filmskih uspješnica dokazala kako može kvalitetno organizirati i najveće okupljanje neprofesijskih autora i njihovih radova u nas pa ne čudi da su pri završetku ovogodišnje revije već iskazane želje i namjere da se Revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva čim prije opet vrati u Pulu. Duško Popović Dodijeljene nagrade na Reviji u PuliDisciplina a Kitschme, jedan od najpoznatijih rock sastava na ovim područjima, održao je sjajan koncert u bivšem kinu Beograd i upotpunio program 43. revije u Puli. Više od dva sata Puljani i njihovi gosti doslovno su skakali i s popularnim Dušanom Kojićem Kojom pjevali stare i nove hitove tog planetarno popularnog benda. Bio je to savršen predah od brojnih projekcija koje su nastavljene i idućeg dana. Naime, u nedjeljno su jutro, prije javnoga žiriranja, prikazani nagrađeni filmovi s UNICA-e. Javno žiriranje je ono što me posebno oduševilo na Reviji filmskog i video stvaralaštva kojoj sam prvi put prisustvovala upravo u rodnoj Puli. Takav način javnoga glasanja u kojem svi članovi žirija pred publikom i, što je još važnije, samim autorima odabranih filmova, pojašnjavaju što i zašto im se na nekom filmu sviđa, stvarno je jedinstven. Riječ je o jasnim pravilima UNICA-e koja je prisutnima pomno iznio tajnik žirija Duško Popović. Tako se pravedno donosi odluka o najboljim filmovima, a sve je začinjeno velikom dozom napetosti. Dozu šarma i duhovitosti, ali i neizvjesnosti dao je upravo moderator žiriranja, Duško Popović, pa je sve skupa stvarno bilo vrlo napeto i zabavno. Ono po čemu će se javno žiriranje pamtiti je live prijenos na Radio Puli, a prvi je put da se takvo što za vrijeme žiriranja dogodilo na Reviji filmskog i video stvaralaštva. Istovremeno je lokalna TV postaja TV Nova snimala žiriranje te će ga, popraćenog insertima iz filmova, naknadno i emitirati. A dojam o viđenim filmovima, kao i cjelokupan dojam o Reviji prvi put održanoj u Puli, iznijela mi je Tamara Bertoša koja ih je sve redom sa velikim zanimanjem odgledala. „Posebno su me se dojmili animirani filmovi koji su doista bili originalni, kao i film Vesla koji me stvarno oduševio. Ono što me jako ugodno iznenadilo je upečatljiva glazba u gotovo svim filmovima“, rekla mi je Tamara koja je sve čestitke uputila i organizatorima koji su, kako je rekla, odlično odradili posao, kao i žiri: „Žiri je također odradio izvrstan posao i odabrao sjajne filmove koje inače ne bih imali prilike vidjeti“, dodala je. Tamaru je razveselila i činjenica da Pula odnedavno ima svoj Klub te da se radi na afirmaciji filmova i motiviranju mladih da se bave tom vrstom umjetnosti. Ocjenjivački sud u sastavu Silvestar Kolbas, Staša Čelan, Goran Dević, Marko Rojnić i Ana Hušman izvrsno je odradio posao i pomno pogledao čak 119 prijavljenih filmova. Od toga ih je 42 odabrao za Reviju, a 12 ih je javno žirirao. Specijalne diplome dobili su filmovi Sam na Plesu, Čovjek u boji, Kako Tina zamišlja moje vjenčanje, Začudnost kaosa i Ulična akademija. Treću nagradu dobili su Arhitekt, Parallel Highways i Nina, molim te, a drugu ponijeli filmovi Obid, Čistina i Vesla. Prvonagrađeni je, jednoglasno, film Zimica. Autori su se, prilikom primanja nagrada, zahvaljivali publici i organizatorima, sretni da su upravo njihovi filmski uradci nagrađeni, a najčešće su se mogle čuti riječi „Hvala Pula, bilo je super“. I doista jest. Kako gostima, tako i nama, domaćinima, koji smo posljednje filmske kave ispijali sa svojim gostima, a oni su nam dali poticaj da se bacimo na nove filmske pobjede. Vidimo se dogodine, na 44. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva u Đakovu! Paola Albertini Foto/Safet Omerović - Basso
Disciplina a KitschmeFoto/Safet Omerović - Basso
Heksagonalni stolSubotnji je program događanja na 43. reviji započeo šetnjom kroz filmsku povijest Pule, a nastavljen održavanjem okruglog ili točnije, heksagonalnog stola o produkcijskim uvjetima i motivaciji autora neprofesijskih filmova odnosno o sličnostima i razlikama u djelovanju autora koji svoje radove stvaraju na umjetničkim akademijama, u kinoklubovima ili djeluju samostalno. Burna je i sadržajna rasprava ipak pokazala da su produkcijski uvjeti, za koje postoji opća suglasnost da su uvijek nedostatni i nagone autore na različita snalaženja ne bi li ostvarili svoje projekte, u sjeni motivacije i kreativnosti, odnosno da postoje razlozi za autorska djelovanja u sve tri kategorije pa i za međusobnu usporedbu i natjecanje na Reviji. Otvorena je mogućnost i naglašena potreba daljega razvoja i novih promišljanja koja bi dovela do boljih i prihvatljivijih uvjeta produkcije za sve. Odlukom ocjenjivačkog suda koji je djelovao u sastavu Silvestar Kolbas, fotograf, filmski i TV-snimatelj i redatelj, redoviti profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, kao predsjednik te filmski i TV-montažer, redatelj i producent Staša Čelan, filmski i TV-redatelj, scenarist i producent, umjetnički asistent na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti Goran Dević, viša asistentica na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, Odsjeku za animirani film i nove medije i višestruko nagrađivana autorica Ana Hušman i autor niza video projekata, predavač na Školi medijske kulture Dr. Ante Peterlić i vanjski suradnik pulskog Sveučilišta Jurja Dobrile i zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, diplomirani psiholog Marko Rojnić, odabrani su filmovi koji su ušli u završni krug ostvarenja koja mogu dobiti neku od nagrada na 43. reviji. Među njima su animirani video spot Sam na plesu autora Natka Stipanićeva, Studio Dragica, Zagreb, igrani Čovjek u boji scenaristice i redateljice Katarine Radetić te Kako Tina zamišlja moje vjenčanje montažerke, scenaristice i redateljice Sande Letonja-Marjanović, oba u produkciji Pulske filmske tvornice Pula, igrani Nina, molim te scenaristice i redateljice Barbare Vekarić, Filmska udruga Motion, Zagreb, eksperimentalni Parallel Highways montažera, snimatelja, scenariste i redatelja Rina Barbira, Studio Baranda, Split, dokumentarni Čistina autora Vjekoslava Gašparovića, Pulska filmska tvornica Pula, animirani Vesla autora Zdenka Bašića i Manuela Šumberca, slobodnih umjetnika u suradnji s Kaskader produkcijom, Zagreb, video spot Arhitekt Branke Valjin, Kinoklub Zagreb, igrani Zimica scenaristice i redateljice Hane Jušić, Akademija dramske umjetnosti Zagreb, eksperimentalni Začudnost kaosa Željka Radivoja, Kinoklub Zagreb - SF i Hrvatski filmski savez, igrani Obid Ivice Mušana, Splitski filmski festival, Split te igrani Ulična akademija Matije Grkčevića, Kinoklub Zagreb. Među dvanaest veličanstvenih tako se našlo šest igranih filmova, dva eksperimentalna i jedan dokumentarni te po jedan animirani, video spot i animirani video spot. Na javnom žiriranju prema pravilima UNICA-e, koje će se održati u nedjelju, 27. studenoga točno u podne, donijet će se konačna odluka o proglašenju ovogodišnjih pobjednika 43. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva. Duško Popović Šetnja kroz filmsku povijest PuleHrpu zanimljivih povijesnih činjenica vezanih za bogatu filmsku povijest Pule iznio je sudionicima 43. revije hrvatskog filmskog i videostvaralaštva za vrijeme nesvakidašnje šetnje mladi povjesničar Luka Godina. Mnogi su ga znatiželjnici – gosti Revije, novinari i građani pratili u stopu i uz pomoć za tu prigodu posebno izrađene mapirane karte filmske povijesti Pule, išli od lokacije do lokacije nekadašnjih kina. Doznali smo tako detalje vezane za nekadašnja brojna kina u Puli i mnoge simpatične detalje, primjerice da je kino „Pistola“ bilo tek jedno od kina smještenih u sadašnjoj ulici Sergijevaca, a tako su mu nadjenuli ime jer su se ondje uglavnom prikazivali western filmovi. U nekadašnjem kinu Istra prikazivali su se uglavnom filmovi erotske tematike, što je pogodovalo vojnicima koji su na Muzilu služili vojni rok, a četvrtkom imali izlaz u grad. Doznali smo i da je u bivšem kinu Beograd koje se nekad na kratko zvalo Divić grad, a potom i kino Pula, davne 1930. godine prikazan prvi zvučni film. To je sada, na žalost, garaža, ali svoja će vrata taj nekadašnji prostor za projekcije prigodno otvoriti za još jedan popratni program pulske Revije, večerašnji koncert Discipline a Kitschme. Luka nam je, između ostalog, ispričao i da su kina u Puli nekada bila čak i u improviziranim prostorima – drvenim barakama i šatorima. Grad sada ima novo kino, Kino Valli, koje je ime dobilo po svjetski poznatoj glumici Alidi Valli. Ona je, saznali smo, imala specifičan način glume, a Alfred Hitchcock tek je jedan od velikih redatelja s kojima je radila. Ono što me posebno oduševilo su reakcije sudionika prve filmske šetnje Pulom, koje su mahom bile sjajne, a čak su se i neki građani starije životne dobi aktivno uključili u predavanje i svojim sjećanjima i anegdotama vezanim za filmsku povijest grada, dali interakcijsku notu živopisnom Lukinom predavanju. S razlogom Pulu i dan danas prati epitet filmski, a slažem se s Lukom koji je rekao da joj se zadnjih godina kada, za trajanja Festivala igranog filma živi punim plućima, vraća stari (filmski) sjaj. Paola Albertini Foto/Safet Omerović - Basso
KroštulePula nas dočekala osunčana i nasmiješena pa nam noćne i jutarnje kopnene magle, primorski bočni udari bure i ostala putna zadovoljstva što su nas pratila dovde začas izblijede. Dok šećemo od Arene do Foruma galebovi klikću nad nama, a povijest nas pozdravlja vedra, kao da ne nosi toliko na plećima. Dosta je plakata koji upozoravaju da se održava 43. revija, a ona je neslužbeno ali stvarno počela dan prije, u četvrtak kada je u klubu Pulske filmske tvornice održan okrugli stol o ulozi kinoklubova u lokalnoj zajednici i medijskoj pismenosti, edukaciji i produkciji te otvorena izložba fotografija i dokumenata o neprofesijskom filmskom stvaralaštvu Pule i Istre te posebno o MAFAF-u i Kinoklubu Jelen. Da su ovakve izložbe i cijela akcija prikupljanja i obrade arhivskoga materijala važne i dragocjene svjedoče i pitanja mlađih sudionika Revije koji se znaju začuditi nad nekim podacima. Tako se, recimo, pokazalo da neki ne znaju što je bio Jelen, nekada silno željena i ugledna nagrada publike na filmskom festivalu u Puli, po kojoj je onda i pulski amaterski klub dobio ime, a takvih je i sličnih podataka na ovoj izložbi bilo u obilju. Kao što je u obilju bilo i kroštula o čijoj je kvaliteti i privlačnosti najbolje svjedočila brzina kojom su nestajale. Uostalom, jednako kao i na pressici održanoj u petak, kada se govorilo o prvim dojmovima članova žirija i kriterijima po kojima su odabrali četrdeset i dva filma u službenoj konkurenciji, i na prigodnom domjenku uoči svečanoga otvaranja i između prvih dviju projekcija.
Možda je sitnica, ali i po njima se pamte ovakva događanja brižno naglašava Marko koji uz malu ali vrijednu skupinu članova kluba vodi računa o svemu, od rečenih kroštula do nesretnog aparata za klamanje kataloga koji se, a kako bi drugačije, pokvario baš kad je najmanje trebalo. Marko donekle podsjeća na Don Kihota, onim svojim izraženim profilom, visinom i suhoćom, ali čini se ipak tek izgledom i upornošću jer se njegov juriš na vjetrenjače itekako pokazuje uspješnim. Uostalom, brada mu je daleko od sjedoće pa će izdržati još koješta na putu kojim je odavno krenuo. Pulska filmska tvornica koju uspješno vodi od 2004. godine tiktaka poput urice i svake godine proizvodi nove dokaze da se ide pravim putem. Pa ako se dogodi i kakvo opuštanje, proklizavanje i zaštekavanje, tu je opet šarmantan osmijeh i novi napor koji dokaže da sve ide kako valja. Šarm naravno ima svoju cijenu pa se tako i naše prve projekcije u petak, od one što ju je priredio Milan Bukovac promovirajući reviju 60 sekundi hrvatskoga filma koja će se za desetak dana održati u Zagrebu, do svečanosti otvaranja revije i službenih projekcija s prvih sedamnaest filmova u konkurenciji lagano pomiču i umjesto u 20.58, kako je precizno isplanirano, završavaju iza 21.15. Čak nas ni onih 209 gnjevnih ljudi koji s nestrpljenjem čekaju pred kinom Vali, ne bi li s pola sata zakašnjenja pogledali neki svoj film, uopće ne brinu iako nas oni koji o tome vode računa pomalo usplahireno upozoravaju da izađemo čim prije, žene i djeca prvi. Svi smo na koncu ista, filmska publika. Dijelimo s njima istu ljubav, iako oni toga možda i nisu svjesni. Ipak, sućutno dižemo s poda nekom od neprofesijskih gledatelja ispali paketić papirnatih maramica pa ga na naslonu grimizne fotelje ostavljamo ovima što će tek ući. Možda ih rasplače ono što će vidjeti? Duško Popović Otvorena pulska RevijaPulski su ljubitelji filma i njihovi gosti napokon dočekali da u filmu i popratnim festivalskim događanjima uživaju i van ljetnih mjeseci te da i tmurne jesenje dane ispune projekcijama, druženjima i inim događanjima. Za sve je to zaslužna 43. revija hrvatskog filmskog i videostvaralaštva kojoj je filmski grad domaćin po prvi put. I to ne bez razloga. Nakon osnivanja udruge Pulska filmska tvornica, osnovan je i istoimeni kino klub pa je takvo što bio prirodan tijek događaja. Otvorenje Revije u Kinu Valli bilo je pomalo svečano, ali nikako službeno, a svojim su dolaskom Reviju podržali predstavnici Grada, Županije, Festivala igranog filma u Puli i Hrvatskog filmskog saveza. Vera Robić – Škarica, Zdenka Višković – Vukić, Vladimir Torbica i Lidija Musi imali su samo riječi hvale za održavanje ovakve filmske manifestacije. Kako je tom prigodom rekao Marko Zdravković Kunac, alfa i omega Pulske filmske tvornice, Revija će ovaj vikend svakako oživjeti filmsko stvaralaštvo u Puli. „Hvala vam što snimate filmove, sretan sam“, njegova je izjava koja na najbolji mogući način pokazuje njegov entuzijazam za rad na i oko filma. A uz njega će svi ostali filmoljupci uz 42 odabrana filma ovaj vikend zaista uživati u Puli. Nakon projekcija, druženje se nastavilo u Klubu Pulske filmske tvornice, gdje se čavrljalo uz hranu i piće te sa zanimanjem razgledala izložba Kino kluba Jelen. Riječ je o rezultatima dugogodišnjeg projekta Sakupljanje, restauriranje i arhiviranje filmske i sekundarne građe Foto – kino kluba Jelen koji su na najbolji mogući način prezentirani izložbom Neprofesijsko filmsko stvaralaštvo Pule i Istre otvorenom na dan početka revije. Zanimljivo je bilo na otvorenju izložbe razgovarati s članovima nekadašnjeg kluba i čuti njihova sjećanja i dojmove koje danas u njima pobuđuju ta vremena, a to su samo lijepa sjećanja na minula vremena u kojima se glasanjem odlučivalo tko će na korištenje dobiti toliko željenu filmsku vrpcu. Kruno Heidler, čovjek koji je mnoge godine posvetio filmu i producirao pet igranih filmova, rekao mi je da je ona poput njegovog osobnog dnevnika. „Vidio sam na ovim fotografijama i sebe, svoju suprugu, kao i brojne prijatelje i prisjetio se nekadašnjih druženja. Nedostaju mi ta vremena“, rekao je sjetno. Dodao je kako mu je drago da se konačno Revija održava u Puli, što je bio logičan izbor. „Tako je Revija stigla i u rodno mjesto filma, mjesto održavanja najvećeg festivala hrvatskog filma“, rekao je i izrazio oduševljenje dolaskom tako velikog broja mladih ljudi na projekcije u Kino Valli. „Taj interes mladih za film pokazuje da se i neki od njih žele okušati u stvaranju filma, što je stvarno pohvalno. Danas, kada u školama nedostaje filmski odgoj, posebno je važno da se mladi makar putem ovakvih festivala educiraju i uče voljeti film i filmsko stvaralaštvo“, rekao mi je. Sigurno će neki novi klinci upravo na ovoj Reviji stvarati nove uspomene i u Kino klubu Tvornice možda baš oni za 40 godina sebe gledati na požutjelim fotografijama. Poput trinaestogodišnje Monike koja je zahvaljujući Reviji u Puli prvi put došla u Kino Valli i zbunjeno me upitala: „Ako je ovo otvorenje nekog filmskog festivala, kako to da nema vatrometa?“ Paola Albertini Foto/Safet Omerović - Basso
 |
 |
 |