Lara je nedavno napunila dvadeset godina, a otkad zna za sebe želi se baviti umjetnošću. Osnovnu je školu završila u Ivancu, pa upisala smjer dentalne tehničarke u Medicinskoj školi Varaždin, završila sva četiri razreda s izvrsnim uspjehom, kao jedna od najboljih učenica, obavila staž i položila državni ispit. Sve to najviše zbog roditelja jer je znala da joj ne bi dozvolili upis u srednju umjetničku školu, što je stvarno željela. Oduvijek ju je proganjala rečenica u tome nema kruha i stalno ju spuštala na zemlju. Odabrala je zanimanje koje joj omogućava brzo zapošljavanje i osamostaljenje, da joj više nitko ne brani upis na fakultet koji želi.
U osnovnoj je dobila županijsku nagradu za fotografiju, a u srednjoj sudjelovala na više grupnih izložaba likovnih radova te pohađala kratku Školu crtanja i slikanja galerije Klarić pod vodstvom profesora Živka Skuhala, pa je bilo logično da postane i članicom VANIMA-e i napravi svoj prvi animirani film Život u suzi, a ove je godine bio u selekciji Filmske revije mladeži u Karlovcu.
Za Školu medijske kulture saznala je prošle godine preko prijatelja iz udruge, ali se nije mogla upisati zbog obavljanja staža, no ove je godine odabrala radionicu animiranog filma. Prva dva dana malo ju je brinulo kako će sve završiti, s obzirom na grupni rad, s kojim ima loša iskustva jer se ljudima neda raditi i onda sve završi na jednom ili nekolicini, ali se ugodno iznenadila jer je ovdje bio funkcionalan i dobar, Na radionici je radila puno toga što je prije samo čitala u knjigama, iskusila kako je svakodnevno raditi u timu na nekom projektu i saznala mnoštvo konkretnih stvari o animaciji i svijetu animacije. Uspjeli su napraviti animirani film pristojne dužine no zbog korone nije bilo prezentacije radova u kinu i nisu se mogli toliko međusobno družiti. Svakako preporučuje Školu medijske kulture svim kreativcima, osobama koje rade s djecom i mladima ili bilo kome tko se želi upustiti u svijet medija. Znanja stečena na ŠMK mogu biti od velike koristi u radu s djecom i mladima jer su mediji svuda oko nas, djeca i mladi imaju pristup raznim tehnologijama, a nemaju pojma što sve mogu s njima učiniti. Nastavnici stečeno znanje mogu ukomponirati u nastavu i na zabavan i kreativan način prenijeti učenicima i poticati razvitak njihove kreativnosti koja danas kod djece, zalijepljene na mobitele, polako odumire.
Sad radi i sprema se za prijemni ispit na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, katedri za animirani film i nove medije, jer misli da ima talenta i da joj je umjetnost jedini put do sreće u životu. Želi stvarati i svojim radom pomagati ljudima, možda na suptilniji način, kao pjesma koja nas razveseli ili utiša tugu, kao fotografija koja nas podsjeti na lijepi događaj, kao knjiga koja nam je više puta tihi prijatelj ili kao slika ili film koji nas uvedu u drugi svijet, puno ljepši od onog stvarnog.
Na ŠMK planira doći i sljedeće godine, i svake sljedeće, makar morala uzimati godišnji isključivo za to, i upisati radionice fotografije, montaže, scenarija, a naravno ponovo i animacije i samo žali što ne može više toga odjednom. Bavi se slikanjem, fotografijom, crtanjem i animacijom, koliko god stigne uz posao, jako je svestrana i teško joj se posvetiti samo jednoj umjetnosti. No, animacija obuhvaća sva polja umjetnosti, a uz dovoljnu količinu truda i mašte se sve može napraviti.
Pred kraj Škole pojavila se sa zavojem na ruci jer je prvi put u životu dobrovoljno dala krv, a planira nastaviti sve dok bude mogla. Ako mogu pomoći nekome, zašto ne? kaže s osmijehom nezaustavljive mladosti.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com