Filmska producentica i direktorica Mirta produkcije d.o.o. Mirta Jušić Dovođa prvi je put u ŠMK došla prošle godine, na radionicu kamere i snimanja voditelja Borisa Poljaka, želeći nadopuniti svoja znanja o filmskom pristupu snimanju, jer dolazi iz novinarstva i dokumentarnih filmova gdje je pristup donekle drugačiji.
Za školu je doznala iz jednog kulturnog newslettera, a kako je najava sugerirala da je to prvenstveno škola za učitelje i profesore koji predaju medijsku kulturu, nekoliko ju je godina sa žaljenjem ignorirala, sve dok prošle godine nije pročitala novi tekst oglasa, gdje je pisalo da je također i za srednjoškolce i odrasle koje ponuda škole zanima. Nakon Poljakove radionice može uzeti u ruke bilo koju kameru i u kratko vrijeme naći sve što joj treba za pristojnu snimku, a rasprodala je DSLRe koje je do tada koristila za vlastite radove i prešla na kamere koje su puno bliže filmskima. Počela se baviti i kratkim igranim filmom. Najviše joj se svidjelo koliko nesebično voditelji dijele svoja iskustva i znanja s polaznicima, razgovarajući i u pauzama, hodajući do sljedeće lokacije ili sjedeći na kavi, a iz tih su trenutaka naučili isto koliko i na radionicama.
Već se u trećem i četvrtom razredu gimnazije, zahvaljujući Šuvarovoj reformi školstva, počela baviti ovim poslovima, poslije bila urednica i novinarka na Radiju 101, a ratne godine uglavnom je provela sa stranim novinarskim i televizijskim ekipama po bojištima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. I poslije rata su se tražile osobe koje mogu organizirati za strane produkcijske kuće kompletno snimanje dokumentarnih filmova ili TV serija i u tome se našla, pa danas ima poduzeće koje se upravo time bavi. Najviše organiziraju dokumentarne projekte, iako rade i igrane filmove, foto snimanja i poneku reality seriju.
Među najdraže trenutke karijere ubraja susret s britanskim princem Harryjem, kojem je simultano gotovo sat vremena prevodila u njegovom salonu u palači Kensington na privatnoj audijenciji koju su imala dva glavna lika segmenta dokumentarnog televizijskog filma o njegovoj majci, princezi Dijani povodom dvadesete godišnjice njene pogibije.
Unatoč vrlo zanimljivom poslu, kaže kako kreativac u njoj vrišti pa zato već godinama kad utihne sezona, radi vlastite dokumentarne materijale. Prošle godine je s kolegom snimila prvi dulji dokumentarni film o načinu na koji Izraelci školuju vrhunske tjelesne čuvare, a nada se da će gledateljima biti zanimljivo dublje upoznavanje instruktora i polaznika i njihovi motivi za bavljenje tim pozivom. S još četiri kolegice iz Belgije, Nizozemske, Francuske i Albanije ove jeseni je sudjelovala u snimanju dokumentarnog filma u Albaniji, na kojem je bila tonska snimateljica. Isključivo ženska ekipa odabrala je škakljivu žensku temu, posjeta časnim sestrama u samostanima i zatvorenicama u zatvoru.
Ove je godine ponovo došla u Školu medijske kulture, na radionicu igranog filma voditelja Ivana Gorana Viteza, opet se oduševila i svakom bi zdušno preporučila Školu, a nada se kako će i sama nastaviti biti njenom polaznicom. Bilo bi sjajno kad bi sljedeće godine bila pokrenuta radionica Snimanje i kamera 2, na koju bi sigurno došla, kao i neki kolege s kojima je o tome razgovarala, a ako toga ne bude, vjerojatno će ići na oblikovanje zvuka. Jako voli i cijeni zvuk, jer je na početku karijere šest godina živjela od snimanja i montiranja zvuka i pričanja priča isključivo zvukom. I oduševljena je što se danas, u digitalno vrijeme, sve može učiniti sa zvukom.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com