Dvije trećine svoga života Chantal Akerman posvetila je filmu. Pri tomu je cijelo to vrijeme ostala svoja i nije se dala (ili, mogla?) svrstati u neku od uobičajenih podjela, jer se podjednako bavila istražIvanjima i vizijama, klizila rubom dokumentarnog i eksperimentalnog filma, upijala utjecaje, najprije Jean-Luc Godarda (kao petnaestogodišnjakinja odlučuje se baviti filmom nakon što je vidjela Godardov Pierott le fou) i Andy Warhola, studirala filmsku režiju u rodnom Bruxellesu, a otkrivala radove Yvonne Rainer, Stana Brakhagea, Jonasa Mekasa i Michaela Snowa u New Yorku, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća.
Rođena je 1950. u Belgiji, kao kći i unuka poljskih Židova koji su bili logoraši u Auschwitzu. Djed i baka su tamo ubijeni, a majka Natalija zvana i Nelly preživjela. S majkom je Chantal cijeloga života bila neobično bliska. Otac se uglavnom ne spominje. Nelly je poticala kćer na filmsku karijeru, a odgovarala je od braka, bar ne u mladosti. Kao osamnaestogodišnjakinja Chantal se upisuje na belgijsku filmsku akademiju, Institut National Supérieur des Arts du Spectacle et des Techniques de Diffusion, a vrlo brzo snima prvi film, Saute ma ville, koji će 1971. biti prikazan na festivalu kratkog filma u Oberhausenu. U iduća se više od četiri desetljeća bavi eksperimentalnim hiperrealizmom, ali i narativnim, pa čak i komercijalnim filmom. Radovi joj se, posebno Hotel Monterey odnosno kratki La Chambnre 1 i La Chambre 2 (svi iz 1972.) odlikuju veoma dugim kadrovima i često statičnom kamerom. Njen je najpoznatiji film Jeanne Dielman, 23, quai du commerce, 1080 Bruxelles, snimljen 1975., "first masterpiece of the feminine in the history of the cinema" kako je predstavljen u The New York Timesu, a u nekim listama uvršten među dvadeset najvažnijih filmova XX. stoljeća. U filmu dugom gotovo tri i pol sata bavi se svakodnevicom samohrane majke koja je i prostitutka, a zbog njega je već s 25 godina promovirana u rodonačelnicu feminističkog filma, iako se često protivila prikazivanju svojih radova na LGBT festivalima koje je doživljavala kao getoizaciju.
Chantal Akerman
Poznati su joj i filmovi Hanging Out Yonkers (1973) i News from Home (1977), pa I, You, He, She, i drugi. Chantal Akerman je bila članica žirija na 41. Berlin International Film Festivalu 1991., a od 2011. radila kao profesorica MFA Programa na Media Arts Production na City College of New York. Imala je i niz samostalnih izložaba u Antwerpenu, Bostonu, Tel Avivu, New Yorku i Parizu.
Zadnji je njen film No Home Movie iz 2015., niz razgovora s majkom neposredno prije majčine smrti. Bila je iza toga neko vrijeme hospitalizirana, zbog jake depresije. Umrla je, svojom voljom, 5. listopada 2015., u Parizu.
Retrospektiva Chantal Akerman počinje 29. ožujka u zagrebačkom kinu Tuškanac gdje traje do 1. travnja, a u riječkom Art-kinu Croatia od 4. do 7. travnja. Za 31. ožujka najavljeno je u Tuškancu predavanje Making Doing Nothing and Cleaning it All Up: The Artist as Housewife from Elizabeth Gurley Flynn to Chantal Akerman, o filmskoj reprezentaciji ženskog rada, o čemu će govoriti Martina Vishmidt i Anthony Iles.
Organizatori su retrospektive Multimedijalni institut Francuskog instituta u Hrvatskoj, Veleposlanstvo Kraljevine Belgije, Akademija likovnih umjetnosti, Art-kino Croatia, Hrvatski filmski savez, Cinémathèque royale de Belgique i Wallonie Bruxelles International.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com