Četvrti je Dubrovnik Film Festival završio u nedjelju, 18. listopada, odabirom i proglašenjem najboljih radova u svim kategorijama i općim veseljem svojih sudionika. U kategoriji animiranih filmova autora mlađih od petnaest godina najboljim su proglašena Četiri fantastična godišnja doba / 4 Fantastiche Stagioni grupe autora iz Bergama, Italija, koji su svježom i nepredvidljivom naracijom i koristeći medij na inventivan i konstruktivan način zaslužili pobjedu. Među autorima do dvadeset godina najboljima su proglašeni opet Talijani, grupa autora iz AVISCO-a, Brescia, za film Kamo ideš? / Dove vai? sačinjen u tehnici animacije pijeska.
Najboljim igranim filmom autora do petnaest godina proglašen je rad Chips učenika iz MMF School, Bosna i Hercegovina, koji je, po mišljenju žirija, snimljen bez ijednog suvišnog kadra, sjajnom kamerom te odlično odglumljen i režiran, dok je u starijoj kategoriji nagrada otišla grupi autora iz Blank_filmskog laboratorija, Hrvatska, za film Što sad? / What now? sa sjajnim dijalozima, izvrsnom glumom i vrsnom režijom, po čemu ne odskače od profesionalnih filmova.
U kategoriji dokumentarnog filma autora do petnaest godina pobijedio je rad Katica za sve / Maid of all work grupe autora iz udruge Hodači po žici OŠ Rudeš, Zagreb, Hrvatska, izuzetna i začudna priča o dvanaestogodišnjakinji koja je stjecajem životnih okolnosti, uglavnom nedaća i tragedija, naglo odrasla i preuzela mnoge poslove svoje majke, a ipak zadržala djetinju vedrinu i optimizam, dok je u kategoriji onih do dvadeset godina najbolji film Simboli mržnje / Symbols of hate autorice Ivane Jandras, Srednja škola Ban Josip Jelačić, Zaprešić, Hrvatska, koji otvoreno i precizno progovara o ponekad suprotstavljenim iskustvima starijih i stavovima mlađih o zlokobnim simbolima mržnje kojima smo okruženi doslovno svugdje, a često ih ne shvaćamo na pravi način. Žiri je iskoristio svoje pravo i u ovoj kategoriji dodijelio i specijalno priznanje filmu 150 riječi / 150 words autora Antonija Britvara, Udruga Hodači po žici, Hrvatska, koji se pozabavio utjecajem razvoda na djecu koju roditelji ponekad koriste i kao sredstvo međusobnih razračunavanja, a tema je obrađena dubokom i ozbiljnom introspekcijom te izvrsno montirana i režirana.
Nagradu je u otvorenoj kategoriji osvojio film Autoportret / Selfportrait samostalne autorice Elizabete Ružić, Hrvatska, koji se nametnuo izvanrednim efektima, odličnom kamerom i montažom i postao pravi, istodobno figurativni ali i doslovni portret ove mlade i talentirane autorice.
Konačno, žiri je odlučio da ovogodišnji Grand Prix osvaja film Koji je dan danas? / Que dia e hoje? portugalskih autora iz Colectivo Fotograma 24, koji na izuzetno zanimljiv i kvalitetan način, služeći se raznim filmskim izrazima i tehnikama govori o obaranju diktature u Portugalu, od čega su mnogi očekivali puno, a većina nije zadovoljna stvarnim rezultatima.
Sagrađen 1417. godine, na mjestu gdje je nekada bio stup srama, Orlandov stup prikazuje viteza vojske Karla Velikog o kojem je sačinjen srednjovjekovni ep, a legenda kaže da je baš on, koncem osmog stoljeća, spasio Dubrovnik od Saracena, pa mu zahvalni građani digoše spomenik. Dugo je imao i posve utilitarnu svrhu, jer se koristio kao standardna mjera za duljinu, dubrovački lakat, dug 51,2 cm, pa su kupci i prodavači, u dilemi jesu li mjere prave, dolazili do Orlanda i provjeravali vara li tko. Danas je mjesto na kojem počinju i završavaju mnoge gradske svečanosti.
Iako svoje odluke nisu baš provjerili dubrovačkim laktom, članovi žirija mirna su srca otišli iz Dubrovnika, pozlaćena suncem, znajući da će se, kao i svi, ponovo vratiti, kako bi sudjelovali u novoj festi od filma, i bili sretni i okruženi svojima.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com