Na ovogodišnji, 23. hrvatski festival jednominutnih filmova, koji je najdugovječnija filmska manifestacija nastala poslije osamostaljenja Hrvatske i odvija se u kontinuitetu od 1993. godine, prijavljeno je 445 filmova iz 42 zemlje, a među njima su po prvi put bili i radovi autora iz Etiopije, Libanona i Obale Bjelokosti, što je podiglo broj zemalja sudionika od početka održavanja na ukupno 78, a broj prijavljenih filmova na više od pet tisuća. Požeški i drugi ljubitelji jednominutnog filma mogli su vidjeti u proteklim godinama, između ostalih, filmove autora iz Argentine, Armenije, Australije, Austrije, Azerbejđana, Belgije, Benina, Bosne i Hercegovine, Brazila, Bugarske, Češke, Čilea, Danske, Estonije, Filipina, Finske, Francuske, Grčke, Gruzije, Gvajane, Indije, Italije, Irana, Irske, Islanda, Izraela, Japana, Kanade, Kine, Koreje, Lihtenštajna, Litve, Luksemburga, Mađarske, Makedonije, Malezije, Malte, Meksika, Moldavije, Nepala, Nizozemske, Norveške, Njemačke, Poljske, Portugala, Rumunjske, Rusije, SAD, Salvadora, Singapura, Slovačke, Slovenije, Srbije, Španjolske, Šri Lanke, Švedske, Švicarske, Tajvana, Tunisa, Turske, UK, Ukrajine, Urugvaja i još nekih zemalja te naravno domaćih autora iz Hrvatske i posebno Požege, od kojih je, pod vodstvom Željka Baloga, cijela priča i započela.
Održan je niz popratnih programa, od maloga kina s projekcijama animiranih filma za djecu u Gradskoj knjižnici i čitaonici, preko filmske radionice koju je vodio Aleksandar Muharemović čiji su polaznici snimili i prikazali svoj dokumentarni rad o četiri požeška trga, do projekcije filma Kristijana Milića Broj 55.
Redatelj Milić je, uz Helmuta Ludwiga, filmskog producenta i autora iz Njemačke, predsjednicu žirija Maju Zećo, kazališnu, filmsku i televizijsku glumicu iz Bosne i Hercegovine, Velimira Grgića, novinara, scenaristu i producenta iz Zagreba, rođenog u Požegi i Zvonimira Karakatića, dopredsjednika Udruge GFR film-video i cijeloživotnoga zaljubljenika u film (počeo kao glumac, s pet godina, kasnije nagrađivani autor) bio član žirija koji je dodijelio nagrade najboljima. Između šezdeset filmova odabranih za službenu selekciju, od kojih je osam bilo iz Hrvatske, a sedam iz Italije te šest iz Brazila, brončanu plaketu je osvojio Ab ovo ruskog redatelja Dime Ivanova, srebrnu Mom above everything talijanskog autora Lorenza Clementea, a zlatnu Double identitiy Tiziana Bellonija iz Italije. Posebna nagrada UNICA-e za unapređenje razumijevanja među narodima i novog načina filmskog izražavanja pripala je filmu Chocha bar talijanske redateljice Jacqueline Farda, a nagrada publike dodijeljena je crnohumornom filmu Testament autora Zorana Ćatića iz Bosne i Hercegovine, inače prošlogodišnje dobitniku nagradu UNICA-e na ovom festivalu.
Grand Prix je osvojio španjolski redatelj Ignacio F. Rodó za film Tuck me in, o vječnoj temi odnosa roditelja i djece.
Žiri je u obrazloženju nagrada naglasio da je riječ o zahtjevnoj ali i izazovnoj i veoma kreativnoj kratkoj formi, a nisu propustili spomenuti i relativno malu cijenu nastanka tih filmova, što u ovim kriznim vremenima nije zanemarivo. No, pojedini autori naglašavaju da su neki od njihovih filmova nastajali mjesecima, pa i godinama, često u veoma složenim produkcijskim uvjetima, tako da očito istina nije baš crno-bijela.
Organizatori su bili GFR film-video i Hrvatski filmski savez, a pokrovitelji Ministarstvo kulture, Grad Požega i Požeško-slavonska županija. Za 2016. godinu najavljeno je održavanje 24. hrvatskog festivala jednominutnih filmova.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com