Zatvorske priče oduvijek su privlačile pažnju i zanimanje, no rijetke obrade tih tema zadovoljile su umjetničke kriterije, a isto tako i prohtjeve publike. Razrade ove teme u kratkom igranom filmu, naročito uspješne, još su rjeđe.
Kao da je proljeće, vedro vrijeme, gužva na ulicama bosanskog grada, vozač s mobitelom u ruci neuspješno se nastoji probiti kroz gužvu, između dječaka (Emir Mušić) na stražnjem sjedalu i njega nema neke empatije. „Vozim malog“ natuknuo je sugovorniku u mobitel. Vožnja traje, iščekivanje gledatelja prijeti da kulminira, u fokusu je dječak, njegovo lice, bolje reći facijalna ekspresija. Čekanje je nagrađeno dojmljivom scenom birokratskih zavrzlama zatvorskog sustava gdje ljudi uistinu postaju brojevi, a nakon koje dječak posve stupa u prvi plan. Netko od zatvorenika dobacuje njegovom ocu, Safetu (Aleksandar Seksan), „Došo ti mali“, da mali, on je i svom vozaču tek mali, kao da je u cijeloj priči nebitan kotačić. Zatvor je, očito, poluotvorenog tipa, otac i sin šeću zatvorskim krugom, u kadru nema ni čuvara, ni zatvorenika, no tjeskobna atmosfera zatvorskog miljea time je još više izražena i kao da se nožem može rezati. Dječakova psihološka gibanja ovdje dolaze na sam vrhunac, jer su iskazana u bitnijem životnom periodu: pubertetskom odnosu dječaka prema roditelju, možda i jedinom.
Piknik, J. Pavlović
Tišina, tišina je vješto razapeta po cijelom kadru, knedla u grlu je neminovna kada otac i sin ostaju sami, a razgovor se ne može pokrenuti. Šutnju prihvatiti kao govor i nije lako, a u pitanju je netko od najbližih, kojeg možeš vidjeti tek jednom tjedno. Otac prekida šutnju uobičajeno glupim pitanjima na koje dobiva kratke i odsječne odgovore. Kao da se nalazimo u crtanoj groteski objašnjenom podnaslovom bez riječi. Nekakva kaznionica, a sunčan je dan, posjet je ograničen izvan uobičajenog limita, no dvadeset minuta ponekad, samo ponekad, može trajati jako dugo i značiti mnogo.
---
Veliki žiri DHF-a (redatelj Mladen Đorđević, producentica Vanja Jambrović, filmski kritičar Dragan Jurak) Pikniku je dodijelio Grand Prix, a Emir Mušić i Aleksandar Seksan nagrađeni su za najbolje uloge.
---
Tekst je napisan u sklopu radionice filmske kritike održane u okviru 24. DHF, pod mentorskim vodstvom Višnje Vukašinović.