Hrvatski Filmski Ljetopis

UDK: 791.228(497.5 Zagreb)"196/197"(049.3)

Iako je Zagreb film u godinama svoje slave pretendirao da proširi krugove recepcije animiranog filma na odraslu i dobro obrazovanu publiku, prva uspješna serija ovog studija namijenjena je djeci. Profesor Baltazar meditativnom je atmosferom, pacifizmom, nenasiljem i izbjegavanjem antagonista, odnosno negativaca, otkrio novi, didaktički prihvatljiviji model crtanog filma za djecu u odnosu na suvremenike iz američkih studija. Rad proučava estetiku i tehnike animacije upotrijebljene kod izrade serije i posebno zamjećuje kako su se oni mijenjali iz serije u seriju kroz sve četiri sezone. Posebna pažnja poklonjena je individualnim kvalitetama zagrebačkih animatora i kako su se ove uklopile u zajedničko stvaralaštvo. Autor na kraju nastoji etičku poruku čitavog serijala pronaći u posljednjoj epizodi za koju smatra da je zamišljena kao upozorenje kako čak i Baltazarov svijet može u trenutku izgubiti svoju čaroliju zaboravi li se na oprez.

UDK: 791.228(410):791.633-055.2(091)

U animiranom filmu 1970-ih i poslije, modernistička poetika npr. Zagrebačke škole počinje se doimati zastarjelom, pa stasava čitav niz autorica i autora koji se bave aktualnim društvenim pitanjima, uključujući kinematografsku animaciju kao novi, alternativni medij javne debate. Među brojnim društvenim problemima obrađivanima ponajviše u britanskim i kanadskim filmovima, osobito se ističe tematsko područje neravnopravnosti spolova i položaja žene u društvu. Rad prati i povijest sudjelovanja žena u svjetskom animiranom filmu i povijest afirmiranja specifično ženskih tema u ovom mediju, počevši od Helen Smith Dayton, Lotte Reineger i Mary Ellen Bute, pa sve do Marjut Rimminen i utjecaja produkcije Channel Four (producentica C. Kitson), odnosno autorica kao što su Caroline Leaf, Angela Martin, Candy Guard, Alison Snowden, Karen Watsons i Gillian Lacey. Posebna se pažnja posvećuje Alison De Vere i Joanni Quinn, a spominju se i nebritanske autorice, poput Monique Renault. U sklopu ove je tendencije posebno zanimljivo utjecaj britanske dokumentarističke tradicije (na tragu Johna Griersona), koja se ispreplela s tradicijama animiranog filma i drugih vizualnih umjetnosti, no žene su se u animiranom filmu morale izboriti i za pravo na komediju kao umjetnički izbor, jer su veoma jake bile predrasude o ženskoj duhovitosti. U suvremenoj animaciji, zaključuje studija, nema traga potisnutosti žena.

UDK: 791.633-051Hadžić, F.:321.64

U tekstu se zagovara kritička intervencija protiv totalitarne paradigme kao jedne od dviju ključnih perspektiva u kojima se postjugoslavenskom kontekstu piše povijest socijalističke kinematografije Jugoslavije (druga je nacionalna perspektiva, koja film postulira kao segment etnonacionalne kulture). Svodeći povijest socijalističke Jugoslavije na povijest totalitarnog terora, totalitarna paradigma u jugoslavenskoj kinematografiji vidi instrument kojim je totalitarni režim manipulirao masama, kao i arenu u kojoj je režim demonstrirao apsolutnu moć kastrirajući nepoćudne filmske autore. Maligni efekti koje totalitarna paradigme ima po pisanje povijesti filma demonstriraju se na primjeru nastojanja kritičara da se film Desant na Drvar (1963) Fadila Hadžića predstavi kao prethodnicu "crvenog vala" u jugoslavenskom filmu, pri čemu se Hadžića atribuira kao redatelja sa socrealističkim kvalitetama. U završnici teksta pledira se za odbacivanje totalitarne paradigme, s upozorenjem da se njezine utvare totalitarnog pakla ne bi smjele zamijeniti jugonostalgičarskim utvarama socijalističke arkadije, budući su jugonostalgija i totalitarna paradigma komplementarne depolitizirajuće strategije koje sprečavaju da jugoslavenski se film sagleda u svjetlu antagonizama jugoslavenskog socijalizma.

UDK: 791.633-051Hadžić, F."1961"(049.3)

Abeceda straha, debitantski igrani film Fadila Hadžića, ostvarenje je zanemareno u dosadašnjim filmološkim analizama, premda je čitav redateljev opus, pa čak i taj film, doživio revalorizaciju. Igre identiteta, erotske uloge prikrivene socijalnim i političkim motivima i pitanja žudnje i dominacije među likovima predmet su ove analize, pri čemu autor polazi od temeljne pretpostavke da je analiza sadržaja bitan dio filmološke obrade filmskog djela. Obrazlažući važnost transformacije junakinje Vere iz aktivne osobe, ilegalke u antifašističkom pokretu otpora, u pasivnu služavku Katicu rad uvodi u rodnu i queer analizu odnosa među likovima (ilegalka, obitelj Bolnar kod koje služi, njihovi gosti i drugi). Pri tom tumačenju socijalne, političke i ekonomske odnose prožima detaljno interpretirana.

UDK: 791.633-051Hadžić, F.:12

UDK: 791.633-051Mikuljan, M.

Činjenice o opusu Miroslava Mikuljana ne opravdavaju njegov dominantno marginalan status u domaćoj filmologiji i filmskoj kritici, a ovaj rad podsjeća i na važnost televizijskog stvaralaštva ovog autora, izrazito komplementarnog njegovu radu na (prvenstveno) dokumentarnom filmu. Premda su Zoran Tadić i Diana Nenadić svojim tekstovima dijelom započeli revalorizaciju Mikuljanova rada, potrebno je tu još mnogo truda pa ovaj tekst uklapa autora u kontekst njegova vremena, među autore kao što su Mihovil Pansini, Tomislav Gotovac i Edo Galić, analizira vrhunce Mikuljanova (ponajprije filmskog) dokumentarizma, predlažući uvodne koordinate budućim istraživačima.

UDK: 791.633-051Mikuljan, M."2009"(049.3)

Tekst analizira dokumentarni film Ljudi s mliječnog puta (2009) Miroslava Mikuljana kao ogledni primjer poetike i stilskih značajki ovog autora bogate filmografije, no ističe i specifičnosti toga ostvarenja u Mikuljanovu opusu, ukratko govoreći i o redateljevoj važnosti u korpusu hrvatske dokumentaristike.

UDK: 791.633-051Puhovski, N.

Nepravedno zanemareni filmovi Nenada Puhovskog, producenta, kulturnog organizatora i društvenog aktivista, ističu se i dubokim dokumentarističkim interesom za najrazličitije, zanemarene, marginalne društvene skupine, odnosno za ljude s margine društva, kao i formalnom inovativnošću i tendencijom za istraživanje mogućnosti dokumentarnog izraza. Od metafilmskog istraživanja u filmu o umjetnosti Pet filmova o Nives KK iz 1980. do, npr., filma Graham i ja – istinita priča (nastao 1996, dodatno obrađen 2006), u kojem autor istražuje vlastitu fascinaciju čovjekom koji je žrtvovao svoj život iz moralnih razloga (a ostao nezamijećen), Puhovski pruža gledateljima na uvid široku panoramu dokumentarnog filma i duboku fascinaciju događajima iz stvarnosti.

UDK: 791.633-051Radić, D.

Književnik i filmski kritičar Damir Radić jedan je od najzanimljivijih stvaralaca novijeg hrvatskog eksperimentalnog filma, često nepriznat i neprepoznat od strane filmskih festivala i drugih kinematografskih institucija. Cjelinom svoga kinematografskog i društvenog djelovanja, kao što se pokazuje u ovoj analizi njegovih filmova (Malena, Idiotska noć 2, Djevojčice, Samo je zemlja ispod ovog neba i dr.), Radić, relativno nov autor u području filmskog eksperimentalizma, zadovoljava ambiciozne poetičke zahtjeve toga roda na najbolji mogući način.

UDK: 791.221/.228

S obzirom na iznimnu važnost pitanja realizma kroz povijest filmskih teorija, ovaj rad daje kratki pregled razmatranja te problematike, no u potpunosti odbacuje postavke realističkih teorija filma (uključujući i novije, u psihologiji utemeljene pristupe), usredotočujući se na temeljna pitanja na koja su teoretičari pokušali odgovoriti ontološkim, psihološkim i drugim modelima realističkog shvaćanja filma. Jedno je od glavnih pitanja – što film čini toliko popularnim, odnosno, što reakciju na filmove čini toliko intenzivnom za toliko mnoge, osobito u usporedbi s operom ili kazalištem. Carroll izrijekom proučava posebnu vrstu ili žanr filmova – "međunarodni Hollywood" – no konotacije pristupa temeljenog u psihologiji mogu se, uočiti u ključnoj tezi da moć populističkih filmova počiva u njihovoj lako shvatljivoj jasnoći za masovnu publiku. Tu jasnoću pak ovaj tekst detaljno objašnjava, dolazeći do zaključaka o važnosti slikovnog prikazivanja, varijantnog kadriranja, erotetičke naracije i specifične povezanosti tih elemenata.

UDK: 791.633-051Haneke, M.

Rad obrazlaže specifičan odnos etike i filma na primjerima filmova Michaela Hanekea koji se bave tematskim (ne)prikazivanjem etički spornih i tabuiziranih ili, pak, medijski spektakulariziranih socijalnih ponašanja: seksa, nasilja i drugih formi djelovanja. To složeno međudjelovanje socijalnih normi ponašanja, etičkih kodova koji bi "trebali biti", ali često nisu primijenjeni ni u konkretnoj socijalnoj interakciji, ali ni u prikazivačkom obliku predstavljanja te socijalne interakcije, kao i sadržaja filma, načina njegova prikazivanja i djelovanja na empirijskog gledatelja, nije svodiv na jednostranu analizu sadržaja pojedinog filma ili skupine filmova, sadržaja koji bi bio ili etički intrigantan za reduktivnu etičku analizu djelovanja fikcionalnih figura u njemu na način kao da se radi o fingiranoj mogućoj situaciji stvarnog intersubjektivnog iskustva svijeta, ili pak etički sporan s obzirom na postojeće etičke kôdove uspostavljene u konkretnoj sociokulturnoj situaciji. Suprotno tome, rad naglašava načine na koje filmski sadržaji, shvaćeni semiotički kao filmski iskazi, obvezuju potencijalno stvarne gledatelje da ih "čitaju" na određen način i time postanu sudionici narativne situacije koja je možebitno etički sporna ili pak afirmativna s obzirom na gledateljeve kognitivne, socijalne, kulturne, općevrijednosne ili općemoralne dispozicije. Na taj se način omogućava interpretacija filmskih iskaza u kontekstu kritičkoideološkog pojma interpelacije, tj. načina na koji film priziva gledatelja da na temelju iskaznih formi koje mu on daje nad sadržajem izvrši niz kognitivnih operacija na temelju kojih će se proizvesti određena emocija korespondentna sa samom iskaznom intencijom filmskog sadržaja određenog kadra, dijela kadra, šire vremenske ili narativne jedinice filma, ili cjeline dojma filmskog djela.

UDK: 791.633-051Ki Duk, K.:2

Film korejskog redatelja Kim Ki Duka Proljeće, ljeto, jesen, zima… i proljeće (2003) možemo smatrati "religijskim filmom", i to ne u eksplicitnom smislu konfesionalne ili misonarske namjere, već u pogledu sadržaja, teme, simbola i narativa. U kreiranju autorskog filmskog izričaja za Kima je polazna točka bio njegov, kako sam kaže, nedefinirani osobni identitet, a kada je riječ o religijskom sadržaju osobnog identiteta, on se kod Kima ogleda u ambivalentnom odnosu spram kršćanske i budističke tradicije unutar koje je odgojen. Ovakav ambivalentan konfesionalni i osobni identitet Kim je u svom filmu iskazao tako što je u njemu filmskim sredstvima artikulirao pitanja iz prostora transcendentalnog i ponudio neke odgovore naslanjajući se na simbolički sadržaj budističkog i kršćanskog naslijeđa. Međutim, njegov film se u smislu konfesionalne pripadnosti ne može se jednostavno označiti budističkim ili kršćanskim, jer Kim ne prikazuje kršćanski ili budistički svijet, već unutar filma, organski, stvara sopstveni religijski svijetonazor koji u sebe uključuje obje ove religijske tradicije ali ih istovremno i premašuje. Kim, naime, koristi film kao medij prekomponiranja i reproduciranja realiteta u vidu pokretnih slika i vizueliziranja prizora neviđenih u stvarnosti, da bi potom unutar njega mapirao prostor za ritualne doživljaje koji omogućavaju gledaocima zamisliti ideal spram kojega će vrednovati i transcendentirati sopstvene želje, htijenja i postupke.

UDK: 791.633-051Chabrol, C.:791.221.4

Filmovi Claudea Chabrola još se jednom, povodom prikazivanja u kinu Tuškanac, pokazuju kao izvorište reinterpretacijskih smjerova po pitanju žanra, stila i autorstva. Ovaj tekst bavi se Chabrolovim filmom Nevjerna žena te kroz povezivanje naratološke problematike strukture unutar kodova žanra, s problemom stila (autora i čitave filmske struje), otvara temu melodrame. Odgovaranjem na pitanje o definiciji melodrame pokušavaju se objasniti određene značenjske razine u ovom filmu, koje nadilaze semantiku okvira autora i žanrovskog sustava.

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.228"2011"(049.3)

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.229.2"2011"(049.3)

UDK: 791.65.079(497.5 Zagreb):791.21.038.6"2011"(049.3)

• Pametnice u ružičastoj zamci nevinosti, Monika Bregović
• Lala Raščić i Prokleta brana – film za slušanje, Marijana Janjić
• Značenje punctuma u fotoalbumu jednog ne sasvim prosječnog tinejdžera, Petra Vukelić

UDK: 791-21(439)"200/201"(049.3)

UDK: 791-21(540.33)"196/201"(049.3)

UDK: 791.633-051Kocsis, A."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Russell, D."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Aronofsky, D."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Leigh, M."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Hooper, T."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Coppola, S."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Juka, I.(etc.)"2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Beauvois, X."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Kiarostami; A."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Langlo, R.D."2009"(049.3)

UDK: 791.633-051Boyle, D."2010"(049.3)

UDK: 791.633-051Woody, A."2010"(049.3)

UDK: 791,633-051Granik, D."2010"(049.3)