Ovaj tjedan u rubrici Revijalni ponedjeljak predstavljamo vam film igrani film Laci bježi u Mađarsku Davida Gaše, koji je dobio drugu nagradu na prošlogodišnjoj Reviji hrvatskog filmskog stvaralaštva.
U filmu je Laci gotovo spreman za svoj veliki bijeg, ali na putu mu stoje neispavani otac, opsesivna majka i razočarana baka te mačka koja mu još mnogo toga nije oprostila.
David je dugo mislio da ga film uopće ne zanima, a danas je student filmske i TV-režije na Akademiji dramskih umjetnosti. Pročitajte kakve ideje David voli prenijeti u film, što priprema ove godine i kako se nosi sa snimanjima za vrijeme pandemije! Čitajte rubriku Revijalni ponedjeljak te budite ukorak s nama u praćenju putovanja filmova nagrađenih na prošlogodišnjim revijalnim i festivalskim izdanjima!
1. Kako je počela Vaša ljubav prema filmu?
Ne sjećam se kako je počela moja ljubav prema filmu. Dugo sam mislio da me film uopće ne zanima. Zanimala me glazba, pisanje i dizajn, pa je s vremenom to sve zajedno postao interes za film. Sjećam se da sam kao mali gledao jako loše i glupe filmove, uglavnom crtiće kojima bih se svaki dan predozirao. I dalje gledam te iste crtiće.
2. Kako Vam je bilo sudjelovati na prošlogodišnjoj online Reviji te kako uspijevate organizirati snimanja za vrijeme pandemije?
Prošlogodišnja online revija bila mi je dosta tužno iskustvo jer je to prvi festivalski susret otkad sam počeo studirati, a proveo sam ga gledajući livestream u busu na putu iz Osijeka. Dobili smo drugu nagradu taman kako sam stigao u stan, nakon čega sam odmah išao spavati. Vjerujem da bi sve bilo drugačije da smo bili uživo i nadam se to ponoviti u boljim uvjetima. Za vrijeme pandemije mi nije izazov pripremati filmove, ali produkcija na Akademiji pati zbog učestalih samoizolacija, nemogućnosti organizacije krcatih interijernih snimanja i ostalog... moraš paziti kakav casting radiš, da nije neka starija uloga u igri, paziš da su ti scenariji i snimanja mala – malo glumaca, mala ekipa itd. Meni to osobno nije problem jer volim tako raditi, ali nedostaju mi veća snimanja.
3. Kako birate ideje za film?
Nemam sistem biranja ideja za filmove. Uglavnom zapisujem stvari koje su mi zanimljive i nadam se da će s vremenom nešto zaigrati. Shvatio sam da ideje koje nisu osobne ili koje ne razumijem potpuno nikad ne znam raspisati u obliku scenarija ili sam u startu demotiviran. Lakše mi ide kad je nešto djelomično vrlo osobno, neka slika iz djetinjstva, odnos s roditeljima... neko sramotno sjećanje? Laci bježi u Mađarsku je cijeli sastavljen od sramotnih sjećanja. Nastao je kroz filtriranje svih manje ili više traumatičnih iskustava koja sam imao kod kuće, a još je ostalo puno toga što trebam zapisati i snimiti, nadam se za diplomski film.
4. Kako napreduju Vaši ovogodišnji filmovi? Hoćete li i ove godine prijaviti svoj film na Reviju hrvatskog filmskog stvaralaštva?
Ovogodišnji filmovi napreduju OK. Trenutno montiramo jedan igrani film koji smo radili u veljači. Dalje pripremam dokumentarni portret... uglavnom sve to na ADU. Ako nešto konačno bude dobro, sigurno se opet prijavljujemo na Reviju.