Ovaj vam tjedan u našoj rubrici Revijalni ponedjeljak predstavljamo Medijsku grupu OŠ dr. Ivana Novaka Macinec, kojoj je ocjenjivački sud djece na prošlogodišnjoj Reviji djece dodijelio 3. mjesto za TV-reportažu, za film Još nam samo jedna fali.

Razgovarali smo s njihovom voditeljicom Kristinkom Vugrinec, koja kaže da su mladi filmaši uvijek puni ideja. Neke njihove ideje čekaju na realizaciju više godina, a neke se pojave iznenada, no nikada ih ne nedostaje. Ove nam godine ponovo spremaju nove zanimljive filmove te će se i u otežanim uvjetima koje nam je donijela pandemija izboriti za svoj cilj.

Učenici OŠ dr. Ivana Novaka Macinec vole sudjelovati u Medijskoj grupi jer se odvija izvan učionice, upoznaju se novi i zanimljivi ljudi te se s uspješnim filmom odlazi i na smotre i revije. U nastavku pročitajte što su nam ispričali i pratite našu rubriku Revijalni ponedjeljak!

1. Kako Vam je bilo sudjelovati na prošlogodišnjoj online Reviji te koji je recept za uspješan rad filmske družine u pandemijskim uvjetima?

Prošlogodišnja je Revija po mnogočemu bila drukčija od dosadašnjih. Učenici i mi voditeljice bili smo presretni što se Revija uopće održala, unatoč svemu što je pandemija donijela. Najbolje od svega bilo je što su svi članovi družine mogli pogledati filmove koji su ušli u program Revije,  što nije slučaj kada se Revija održava uživo jer tada sudjeluju samo predstavnici skupine. Nedostatak online Revije je što su izostala druženja mladih filmaša iz različitih krajeva Hrvatske, a izostao je i onaj pravi doživljaj filma, kada ga se gleda na velikom ekranu.

Nema recepta za uspješan rad u pandemijskim uvjetima jer su nam oduzeti gotovo svi uvjeti za rad. Prošlogodišnji je film zapravo bio snimljen prije svih zatvaranja, zabrana kretanja i nastave na daljinu. Naša je družina imala još ideja, no nismo ih mogli ostvariti u novim uvjetima.

Učenici vole sudjelovati u ovoj izvannastavnoj aktivnosti jer se odvija svugdje, a najmanje u učionici. Upoznaju se novi i zanimljivi ljudi, odlazi se na teren, a kasnije, ako se stvori uspješan film, i na smotre i revije. Sada je sve to otežano – ne preporučuje se miješati učenike iz različitih razrednih odjela na istome mjestu, ne preporučuje se odlaziti na snimanja izvan škole, ne preporučuje se da više učenika rukuje opremom (a svi bi htjeli barem probati), ne preporučuje se biti preblizu, ne preporučuje se ništa na što smo navikli. Rad na filmu vrlo je dinamičan, ne odvija se na jednome mjestu i radi se ponajprije o timskom radu, a trenutni uvjeti rada tjeraju nas na individualan rad, osamu, otuđenje od svega i svih.

2. Odakle ideje za filmove Vaših mladih filmoljubaca? Kakve promjene primjećujete kroz generacije?

Ideje uvijek postoje. Neke čekaju na realizaciju i više godina, neke se pojave iznenada, ali one su uvijek tu oko nas, samo je potrebno obratiti pažnju. Postoje teme koje su nama uobičajene i ne razmišljamo o njima kao zanimljivima. Gotovo svaki član družine ima neku crticu iz svoje obitelji ili okoline o kojoj bi se mogao snimiti film.

3. Kako napreduju Vaši ovogodišnji filmovi, možete li nam nešto natuknuti?

Naši ovogodišnji filmovi u fazi su pripreme i dogovora. Više su nas puta u ostvarivanju omele samoizolacije i online nastava, no oduprijet ćemo se svemu što nam priječi put do ostvarenja cilja. Možemo samo reći da ćemo ponovo ispričati priče o osobama koje susrećemo svaki dan, no s jednog drugog gledišta.

4. Što očekujete od ovogodišnje Revije djece?

Očekujemo da Revija ponovo bude ono što je bila: mjesto susreta i druženja mladih filmaša i njihovih mentora (s maskom ili bez nje), mjesto edukacije o filmu i medijima općenito te nepresušan izvor novih ideja.