Prikazivanje pet filmova u produkciji HFS-a na 13. Danima hrvatskoga filma (Endart I. L. Galete, Grad, gradovi V. Šamanovića, La strada D. Čučića, Mörder unter uns I. Faktora i Sinaj Z. Mustaća) kao i nagrade koje su zavrijedili Endart ('podijeljeni' Oktavijan za eksperimentalni film) te snimatelj Boris Poljak (za fotografiju u dokumentarcu La strada) ispraćeni su i pohvalnim riječima hrvatskih kritičara.
Osvrćući se na konkurenciju eksperimentalnog filma u tekstu naslovljenom «Visoka napetost suprotnosti», objavljenom u Vijencu 18. ožujka 2004, Tomislav Čegir prikazuje Galetin Endart kao 'ostvarenje prokušanoga autora' te piše:
«Film Ivana Ladislava Galete je djelo koje nadrasta osnovne odrednice filmskoga medija, zasnovano na jednoj rečenici Uliksa Jamesa Joycea. Uz slojevitu strukturu taj je film i autorsko promatranje objektivnog svijeta u kojeme je prividno suglasje prirodnog okružja predočeno takvim vizualnim i zvukovnim postupcima da mjestimice podsjeća i na zamalo prijeteću kaotičnost.»
U nastavku, Čegir se osvrće na druge eksperimentalne filmove u produkciji HFS-a te kaže:
«Uspješnijim filmovima možemo označiti i Sinaj Zdravka Mustaća ili Grad, gradovi Vedrana Šamanovića. Dok u Sinaju uočavamo strukture kretanja i poimanje vremena, Grad, gradovi predočavaju različite percepcije poimanja objektivne stvarnosti očitovanih ne tk u zaleđima gradskih prostora, nego i u stalno prisutnu split screenu.»
Faktorov Mörder unter uns Čegir uspoređuje s videom Vlaste Žanić Illusion 1:
«Filmovi su to temeljeni nasljeđem popularne kutlure, Illusion 1 tek mjestimice suvremenim mitom Edgara Ricea Burroughsa o plemenitom divljaku, a Mörder unter uns špicom glasovitoga filma M Fritza Langa. No, dok je film Ivana Faktora ekspozicija slova u neprestanu kretanju gradskim okružjem, film Vlaste Žanić nalik je demistifikaciji statičnoga prizora u kojoj je privid slikovnog, potkrijepljen i neprestanim naglašavanjem zvukovnog…»
O dokumentarnoj produkciji, pa tako i o filmu La Strada, također u Vijencu, piše Katarina Marić, nazivajući njegova autora 'domaćim Robertom Frostom':
«Film posebne vizualne ljepote (kamera Borisa Poljaka — dobitnika nagrade Kodak za najbolji snimateljski rad) i mediteranske topline jest La Strada Damira Čučića — iznimno darovita mladog autora (koji je s Poljakom surađivao i na svom pretposljednjem prekrasnom filmu Zaboravljeni) vrlo svojstvena, dirljiva načina prezentacije teme, čiji ga specifičan rječiti senzibilitet sa smislom za ljepotu (i dubinu) u najjednostavnijem detalju pretvara u filmsku (i) domaću inačicu-presliku poezije Roberta Frosta. Snimajući u najduljoj vodnjanskoj ulici, Čučić majstorski prenosi njezin pulsirajući dnevno-noćni život, multikulturalnu atmosferu sklada svakodnevice ’maloga mista’.»