Bura puše s kopna prema moru kao hladan i suh vjetar, katkada orkanskom snagom, pa rastjeruje oblake, a nastaje kad se hladan zrak iz kopnenog zaleđa ruši niza strme ugrijane obronke gorskih lanaca i kroz uske primorske drage prema moru. Ponekad velikom snagom zahvaća i otoke. Puše na mahove, a češća je zimi, ali se zna javiti i usred ljeta. Naglo počinje, a polakše jenjava i može potrajati nekoliko dana. Brzina joj doseže i više od 180 km na sat, a zabilježena je i veća od 300 km. Stvara vrlo nemirno more i raspršuje ga u brojne sitne kapljice, od kojih se na moru stvara neprozirna magla, a na kopnu posolica, koja uništava vegetaciju ali daje poseban štih pršutima. Petar Zoranić je u romanu Planine iz 1536. godine zabilježio legendu o oholoj plemenitašici koja se smatrala ljepšom i od gorskih vila pa je skončala u paklu, kao i sve, je li, takve žene, a od njihovih uzdaha nastaje bura, dok drugi tvrde da je bura djevojka koja se lomi po krošnjama drveća jer je netko ružno opsovao vjetar. A to se ne smije.
Bura je obično najjača oko devet navečer. Baš nekako u vrijeme kada je 6. kolovoza bilo zakazano svečano otvaranje XIII. ljetne škole filma Šipan, pa su se film, sudionici, publika i organizatori morali taktički povući u zatvorene prostore, ne bi li uopće sve i započelo. Neki, mrvicu pesimističniji, su se možda i zapitali ima li tomu kraja i kako će se ovogodišnja Škola dalje odvijati.
No, onda je zapuhao maestral. Osvježavajući sjeverozapadni vjetar koji u toplim danima puše s mora na kopno, samo uz obalu i rijetko dopire dalje prema unutrašnjosti, a drži se tla i puše tek do 300 metara visine. Svoj maksimum doseže oko dva popodne, i nikada ne traje duže od zalaska sunca. Znatno ublažava ljetnu sparinu, a jako je rijedak olujni maestral. Tako se moglo nastaviti s programom, nizom filmskih projekcija, kazališnih predstava i koncerata.
Naravno, kad prođu ti popratni programi, namijenjeni sudionicima, stanovnicima Šipana i brojnim turistima, valja se okrenuti drugom (ili prvom) temeljnom sadržaju LJFŠF-a, radovima sudionika koji se po prvi put prezentiraju na večeri zatvaranja, održanoj 14. kolovoza. Poslije napornog, ali i zabavnog stvaralačkog tjedna, polaznici radionice Filmski vrtić, koju je vodio Miro Bronzić, prikazali su video kolaž naslovljen Quattro žurba kojim se dočarava atmosfera radionice u koju se ne smije kasniti, jer je cijena kašnjenja plaćanje sladoleda svima. Kako na Šipanu nije zabilježen porast upala krajnika, očito kašnjenja (ni sladoleda) nije bilo više nego što je primjereno. Polaznici možda tehnički najzahtjevnije radionice animiranog filma, pod vodstvom Mirana Dilberovića, ove su godine sačinili i prikazali film Šipanske bajke koji se, posve bajkovito, sastoji od brojnih video i animiranih efekata, a fotografska radionica koju je vodio Dean Zulich pozabavila se slideshow-om fotografija te legendarnim one- take videom kojeg su u nastajanju mogli vidjeti korisnici društvenih mreža iz dana u dan jer su se na originalan način polaznici redovito javljali s ranih zanimljivih lokacija. Sudionici radionice igranog filma koju je vodio sarajevski duo Zoran Ćatić I Mirza Ajnadžić sačinili su filmsku priču Otkačeni otok, o ljubavi i blagostanju malog otoka Šipana koji je plovio po cijelom svijetu i odlučio se usidriti baš tu, u Jadranskom moru, nasuprot Dubrovnika, sve dok jednog dana djeca nisu, rješavajući niz zagonetki, pronašla sidro koje ga drži…Ali, otok je i dalje tu gdje je uvijek bio!
Iduća je, XIV. ljetna škola filma Šipan najavljena za 2017. godinu, a kako nas to odmah nekako asocira na Louisa XIV., Kralja sunca, valja očekivati da će i sunčanih dana biti više nego burnih pa se unaprijed radujemo i željno čekamo.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com