Poticaj za monografiju o Zvonimiru Berkoviću, „kazališnom i glazbenom kritičaru, filmskom scenaristu, redatelju i publicistu te nedvojbeno jednom od najvećih erudita i najlucidnijih intelektualaca novije hrvatske povijesti“, rođenom 1928. u Beogradu, a umrlom 2009. u Zagrebu, autoru igranih filmova Rondo (1966), Putovanje na mjesto nesreće (1971), Ljubavna pisma s predumišljajem (1985) i Kontesa Dora (1993), odnosno scenaristu (sa Slavkom Kolarom i Nikolom Tanhoferom) Opsade Branka Marjanovića (1956) te (s Tomislavom Butorcem) H-8 Nikole Tanhofera (1958) i niza scenarija za druge dokumentarne, nastavne i crtane filmove, ali i mnogih nerealiziranih scenarija, nesuđenom violinistu iz klase Stjepana Šuleka, dramaturgu Zagrebačkog dramskog kazališta (današnji Gavella) i Jadran filma, profesoru filmskog scenarija i filmske dramaturgije na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju (današnjoj Akademiji dramske umjetnosti), jednom od idejnih tvoraca i suosnivača (1989) one stare, originalne Hrvatske socijalno-liberalne stranke, potekao je, kao i toliki drugi, od Ive Škrabala. Sam je Ivo još 1996. u Hrvatskom filmskom ljetopisu napisao tekst Slikopisni opus Zvonimira Berkovića, objavljen i u ovoj monografiji, no još su stariji njeni dijelovi Rondo Zvonimira Berkovića autora Gérarda Langloisa, prvobitno objavljen daleke 1967. u Les Lettres Françaises, a zatim i u beogradskim Filmskim sveskama, iz kojih je preuzet i 1968. objavljeni članak Pažnja: Berković kritičara Konrada Eberharta, prethodno objavljen u časopisu Film.
Zvonimir Berković
Za Berkovićeva su života napisani i članci Marka Grčića Rondo jednog života, kao pogovor Berkovićevoj knjizi Pisma iz Diletantije (2004) te Sanje Kovačević 'Prosvijećena' patrijarhalnost u filmovima Zvonimira Berkovića, 2000. u Hrvatskom filmskom ljetopisu, a 2009. nastaje i tekst Brune Kragića Rondo u prostoru i prostor Ronda, objavljen u Hrvatskom filmskom ljetopisu.
U monografiji su i prilozi pisani baš za nju, Geometrija intime: klasično i modernističko u Rondu Zvonimira Berkovića Jurice Pavičića, pa Rondo, analiza filmske slike Silvestra Kolbasa, Svijet je svinjac Slavena Zečevića, Melita i muškarci ili (ne)dosegnute harmonije Petra Krelje, Berković i Mozart Irene Paulus, Kontesa među zrcalima i Berković između riječi i slike Diane Nenadić, U montaži s Berkom Maje Rodica Virag, Jesti trešnje na balkonu: rotacija želja u Mom stanu Ivana Miloša, Balada o pijetlu Jurja Kukoča, Jedan scenarij Dragana Juraka i Nerealizirani scnariji Nenada Polimca.
Sam je Berković napisao Načelo nedovršenosti, kao svojevremeno poglavlje skripte o scenariju za studente Akademije, a svoje je misli o životu i filmu izrekao u nizu razgovora koje je u zadnjim mjesecima života vodio s Nenadom Polimcem i naslovljeni su Moj je pandan Geppetto.
Najnovije izdanje Hrvatskog filmskog saveza, kojeg su uredili Diana Nenadić i Nenad Polimac, objavljeno je sedam godina poslije smrti Zvonimira Berkovića, a omogućeno financijskom potporom Društva hrvatskih filmskih redatelja, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Hrvatskog audiovizualnog centra i Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Na predstavljanju održanom 20. travnja u kinu Tuškanac o Berkoviću i monografiji govorili su glumac Rade Šerbedžija, filmska kritičarka Alemka Lisinski te urednici Nenad Polimac i Diana Nenadić. U drugom dijelu večeri posvećene Zvonimiru Berkoviću prikazani su njegov kratki dokumentarni esej More, grebeni, pisma iz 1987. te igrani film Rondo iz 1966., kojeg mnogi kritičari smatraju najboljim filmom uopće snimljenim na ovim prostorima.
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com