Na svečanosti održanoj ove srijede u Banskim dvorima, ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić uručila je godišnje nagrade za volontiranje koje su za 2015. godinu dobili Patricia Kuhta iz Nedelišća, u kategoriji koordinatorice volontera, Dom za starije osobe Maksimir, Zagreb, u kategoriji pravne osobe-organizatora volontiranja, a u kategoriji fizičkih osoba karlovčanin Filip Trezner.
Prošle godine izabran za predsjednika Savjeta mladih grada Karlovca, naglasivši pri tomu da će mu, kao i cijelom Savjetu, u dvogodišnjem mandatu smjernice aktivnosti biti rezultati ankete provedene povodom izrade Gradskog programa za mlade odnosno njihove želje i očekivanja, a između ostaloga i nastojanje da što više mladih u Karlovcu bude obuhvaćeno programima i projektima koje će, u što većem broju, sami poticati i osmišljavati, nakon što se, tek dvadesetogodišnjak, dokazao u mnogim aktivnostima, od Kinokluba Karlovac, u kojem se počeo autorski i organizatorski profilirati baveći se filmom ali i omogućavanjem takvih sadržaja drugima, pa Foto dana mladih (regionalnog festivala mladih fotografa, kojeg je osmislio i pokrenuo, a koji je prošle godine održani po peti put) i Foto izazova, udruge Carpe Diem (koja ga je i predložila za državnu nagradu za volontiranje) ili Izvan fokusa, PickUp Music festivala i festivala ArtiKA do Centra za mlade Grabrik, Studija 8 ili Festivala kreativnosti mladih-Mladi za jesen u gradu, odnosno svojevremenog predsjednika Vijeća učenika Karlovačke županije te člana Nacionalnog vijeća učenika Republike Hrvatske, Filip Trezner kao da se oduvijek bavi svim onim što vole mladi! No, važno je da pri tome na zadovoljava samo vlastite potrebe i očekivanja nego se još i više posvećuje osiguranju preduvjeta za jednako zadovoljstvo svojih vršnjaka, i drugih.
Filip Trezner
Netko se potrudio (kao da je to uopće moguće izraziti brojem sati ili kakvim drugim mjerilom) izračunati da je prošle godine na različitim aktivnostima volonterski ostvario čak 1260 sati (ili više od 52 dana, čistih, ako ne bismo računali san ili odmor, ili dva mjeseca, ili…), ali naravno valjalo bi tomu pridodati još bezbroj sati utrošenih na osmišljavanje, vizije i sanjarenja, koja na kraju dovode do izvrsnih rezultata.
Baveći se glazbom ili plesom, sportom, glumom, fotografijom ili filmom, mladi (i ne samo mladi ljudi) najčešće ne razmišljaju što još sve treba učiniti, na kolikim sastancima i razgovorima biti, koje sve, u pravilu dosadne, izvještaje napisati, obrazložiti i obraniti, kako bi se osigurala sredstva, prostori, raznorazni uvjeti i najviše - novac. Sve sami autori oni jedino žele da im se omogući sve što trebaju za nesmetani rad, i brane svoje pravo na stvaralaštvo i kreativnost, bez obzira na sve. I, u pravilu, nemaju previše razumijevanja za (istovjetne) probleme drugih.
Zbog toga su ljudi poput Filipa iznimka koja obara, a ne potvrđuje pravilo. Nastojeći zadržati vlastitu kreativnost i ostvariti umjetničke ili kakve druge dosege kojima se dokazuju kao autori u punom smislu te riječi, oni se istodobno aktivno (najčešće, volonterski) bore za druge, znaju suspregnuti svoj stvaralački nerv ako je potrebno, kako bi drugima koji takav dar nemaju omogućili stvaranje u najboljim mogućim uvjetima, fokusirani su ne samo na ton, kondiciju, rezultat, svjetlo ili kadar nego i na bolje stvaralačke preduvjete za kolege. Daju im se beskompromisno, ne očekujući zauzvrat ni zahvalnost ni priznanje.
Tek mu je dvadeset! Koliko će sati, dana, mjeseci… volonterskog rada tek nagomilati u godinama koje slijede!
Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com