Celjski grofovi, pa Korvini i Draškovići, koji su vladali burgom Trakošćan od konca XIII. stoljeća kada je sagrađen kao manja utvrda, a bitno obnovljen i proširen koncem XVI. i u XVIII. stoljeću, nisu mogli uživati u romantičnom odrazu dvorca u jezeru, jer ga tada još nije ni bilo. Jezero je nastalo sredinom XIX. stoljeća, izgradnjom brane na potoku Čemernici, u sklopu opsežnih radova koje je u Trakošćanu proveo podmaršal Juraj Drašković, preuredivši ga u rezidencijalni neogotički dvorac. Prije je na mjestu gornjeg dijela jezera bila znatno manja vodena akumulacija, vjerojatno umjetno sagrađeni ribnjak za potrebe žitelje dvorca. Kažu da je prosječna dubina oko dva metra, a najveća do četiri. Prostire se na dvadesetak hektara, a dugo je oko kilometar i pol. Obilazak oko jezera dug je pet kilometara, kroz park-šumu koja se dijelom sastoji od autohtonog hrasta i graba, i obično traje do dva sata. Voda iz jezera otječe kao potok u rijeku Bednju. U toplim ljetima poput ovoga temperatura vode je oko 22 stupnja, a zimi se površina zamrzne i led se zna zadržati čak tri mjeseca. Jezero je ribolovački raj s o biljem šarana, amura, štuke, soma i smuđa.

U povijesti Škole medijske kulture i nekih sličnih, a još starijih događanja u ovom kraju, jezero je imalo istaknutu ulogu. Na njemu je snimljeno više filmova (najomiljeniji i najčešći je glumac bio i jest Kruno Heidler), što s obale, što iz čamaca, a posebno s pedalina kojima se ugodno voziti, naročito kad netko drugi pedalira, još k tomu ako je srcu drag. Bilo je navodno i nekih prošnji, bar dvije, koje su rezultirale brakovima. O razvodima započetim na jezeru, kad bi netko recimo odpedalirao s nekim drugim, nema točnih i povijesno utemeljenih podataka. Radionice za kameru i snimanje ili za digitalnu fotografiju obožavaju jezero kao idealan objekt za snimanja, bilo mikro ili makro, i sva između. 

Školu medijske kulture Dr. Ante Peterlić priređuje Hrvatski filmski savez, a njezino održavanje podupiru Hrvatski audiovizualni centar, Hrvatska zajednica tehničke kulture i Swedish Film Institute, dok su sponzori Studio design Barjaković i Computer systems.

Filmsku i videotehniku potrebnu za nesmetani rad svih segmenata Škole, seminara medijske kulture, radionica ali i tehničkih službi osigurali su Hrvatski filmski savez, Hrvatska zajednice tehničke kulture, Filmska autorska grupa Enthusia Planck, Samobor, Foto kino video klub Zaprešić, Kinoklub Karlovac, Kinoklub Zagreb, Studio kreativnih ideja Gunja i Udruga Bacači sjenki, Zagreb. Filmske i videoprimjere neophodne za rad u seminarima i radionicama osigurao je Hrvatski filmski savez.

Radom Škole rukovodi Savjet škole čiji je predsjednik dr. sc. Bruno Kragić, a članovi Vera Robić Škarica, voditeljica Škole, Kristina Dorić, tajnica te Mirjana Jukić, prof., Vesna Lendić-Kasalo, Carmen Lhotka, Edo Lukman, doc. art. Jelena Modrić, dr. sc. Mira Kermek-Sredanović i prof. dr. Hrvoje Turković.

Stručni suradnici u radionicama za dokumentarni film su Alan Stanković, snimatelj i Hrvoje Mršić, montažer, za igrani film Dinka Radonić, snimateljica i Vjeran Pavlinić, montažer, za kameru i snimanje Jere Gruić, snimatelj, za digitalnu fotografiju Milivoj Kuhar, majstor fotografije, za radio reportažu Miro Pjaca, majstor tona, a za eksperimentalni film Tamara Cesarec i Marinko Marinkić.

U radnom timu Škole su Adrijana Dimić, Kristina Dorić, (onaj isti) Krunoslav Heidler, Ines Jokoš, Marko Kekić, Damir Pezerović, Duško Popović, Mislav Vinković, Hrvoje Žibrat i Matija Žibrat.

Duško Popović
popovicdusko@yahoo.com