U Karlovcu još uvijek možete sresti starije ljude koji vas ljubazno pozdrave dok šećete po gradskim parkovima, iako vas nikada prije nisu vidjeli. Neka žena očito je beskućnica i spava na klupi, okupivši svu svoju imovinu u dvije sive torbe, ali pažljivo češlja kosu kao da se probudila u svilom obloženom budoaru. Želi biti lijepa, pa makar i samo zbog sebe same. A lokalni urar i zlatar s filozofskim mirom namješta dasku na razbijeni izlog iz kojeg mu je prošle noći nestala sva roba. Životne i filmske teme posvuda su oko nas.
Među odabranih osamdeset filmova koji se natječu za nagrade, četiri su animirana na Filmskoj reviji mladeži koju ovdje neformalno zovu FRaMe, a sedamnaest na sedmom FRFF-u. Dokumentarnih je devet u domaćoj i šest u međunarodnoj konkurenciji, a igrani su odabrani u omjeru devet domaćih i dvanaest stranih. Mladi autori očito vole slobodne forme i nesputanost šablonama pa je čak deset domaćih i pet inozemnih u toj kategoriji. Među plesnim filmovima u natjecanju šest je domaćih i dva strana, iz Bosne i Hercegovine i SAD.
Očito među izabranim filmovima prevladavaju animirani i igrani, kojih je ukupno više od polovice. Mladi izabiru kreiranje svog svijeta umjesto dokumentiranja postojećeg. Je li to mirenje sa stanjem kakvo već je, bježanje od odgovornosti, spoznaja o uzaludnosti borbe za boljim ili samo trenutni stav iza kojeg će buknuti kakva nova revolucija?
U svojim filmovima mladi autori progovaraju o ljubavi, o potrazi za srodnim dušama, lutanjima i razočaranjima, o ljubavi koja ponekad uništava one koji vole, o krivudavoj granici između sna i jave, aktivnostima pojedinaca i grupa usmjerenim na promjene i poboljšanja, ali i o iznevjerim očekivanjima, uspostavljanju odnosa nekad i sad, u svjetlu suvremenih tehnologija koje nam istodobno pomažu ali i drobe živote, često i puno o ovisnostima raznih vrsta, od pušenje do droge, o snažnom utjecaju na prirodu, njenom mijenjaju i uništavanju i strahu da će to za sve nas biti put bez povratka.
Govorilo se i o shvaćanju uloge umjetnosti u svakodnevnom životu ali i o bavljenju umjetnošću kao životnom profesijom, o svjetonazorima i otkrivanju smisla i suštine bitka, o životima ljudi koji nisu slavni i sjajni, ali su realni do bola, o našem odnosu prema slabijima i ugroženima, koji nas određuje kao osobe, o izuzetnim ljudima koje nekada ne prepoznajemo, nekada ismijavamo, a ponekad i uništavamo, jer nas njihova posebnost zna uplašiti.
Otkrivalo se po čemu su gradovi i zemlje prepoznatljivi i zašto, o krizi identiteta, o sadašnjim i budućim politikama i njihovu utjecaju na svakoga od nas, o mogućnostima i potrebama, ali i bojaznima od suradnje među ljudima i među narodima, o bjegovima iz stvarnih i zamišljenih zatvora, grčevitoj borbi da ostanemo u poznatom okolišu, i stalnom suočavanju s novim i nepoznatim.
Puno se govorilo o smrti. O nasilnim smrtima, o prirodnim i neprirodnim katastrofama, o tihim i dugim umiranjima, o našoj nemoći da ih izbjegnemo, spriječimo ili pomognemo umirućima, o smrtima u nastajanju i o smrtima kao neprekinutom činu.
S ljubavlju sve počinje, sa smrću sve završava. Postoje i druga vjerovanja, zablude, izlazi, spasenja. Mladi filmaši okupljeni u Karlovcu u pet dana lipnja, okruženi svježinom i nadom proljeća, zatvaraju neke krugove. I otvaraju nove.
Jedan od njih vratit će ih ponovo, uskoro, nekada na četiri rijeke, u grad koji zna datum svoga rođenja, a još je daleko od smrti. I sve je (će biti) dobro.
Duško Popović