U Klubu Pulske filmske tvornice nastavljamo s međunarodnim programom, a nakon Italije odlazimo u hladnije krajeve na sjeveru Evrope. Tako ćemo ovoga četvrtka, 20. ožujka, s početkom u 20 sati predstaviti finsko-njemački par Tellervo-u Kalleinen i Olivera Kochta-Kalleinen, i njihov dokumentarac “Ljudi u bijelom” (People in White, 2011). Riječ je o projektu kojim se istražuje kompleksan odnos između doktora i pacijenata u instituciji za mentalno zdravlje.
Ljudi u bijelom
Film je premijerno prikazan 2011. na DocPoint film festivalu u Helsinkiju, čiji je žiri napisao: “Najveće iznenađenje bili su radovi koji hrabro i uspješno odstupaju od tradicionalnih finskih dokumentarnih konvencija. U ‘Ljudima u bijelom’ osobe na terapiji i liječenju prisjećaju se njihovih različitih iskustava te kroz glumu nanovo proživljavaju svoje slučajeve. Ovaj je film zanimljiv zbog njegove kompleksnosti i uvida u realnost koja nije uvijek jasna, već ovisi o pojedinom gledištu i subjektivoj interpretaciji. Neizbježno, film postavlja i pitanja o pouzdanosti te (ne)korektosti bilo kakve interpretacije. S druge strane, kreacija stvarnosti u dokumentarcu temelji se na autorovom poštenju i etici koju prenosi gledateljima.”
Ljudi u bijelom
LJUDI U BIJELOM (People in White), dokumentarni, 2011, 64’
Zbog teške depresije Margreet dobive elektrošokove, koji za posljedice imaju gubitak pamćenja. U terapiji je s istim psihoanalitičarem već 20 godina. On zna više o njoj no ona sama. “On je moje sijećanje”, kaže Margreet, strahujući da bi mogao umrijeti prije nje.
Margreet je jedna od desetoro Nijemaca koji prepričavaju susrete sa stručnjacima za mentalno zdravlje. Dinamika između pružatelja i primaoca skrbi u “Ljudima u bijelom” je prikazana isključivo sa subjektivnog stajališta oboljelih. Glavno umjetničko sredstvo je ponovno uprizorenje ključnih trenutaka u terapeutskom procesu u kojemu bivši pacijenti glume i sebe i svoje doktore. Sijećanja variraju od prelijepih, iscijeljujućih trenutaka, do užasa izolacije i zloupotrebe.
Ljudi u bijelom
Osobe koje su voljne podijeliti svoju priču pronađene su putem oglasa u njemačkim novinama. Redatelji su napravili opširne intervjue s 14 sudionika te su svi dijalozi i priče direktni citati izvučeni iz razgovora. Šest sudionika je pristalo pojaviti se u filmu, dok ostale tumače glumci. Film je snimljen u napuštenom krilu mentalne bolnice, a naručen je 2010. za 3. International Madness and Arts Festival u Haarlemu, Nizozemska – jednu od vodećih ustanova u korištenju multidisciplinarnog pristupa za istraživanje problematike mentalnog zdravlja.
Scenarij i režija: Tellervo Kalleinen i Oliver Kochta-Kalleinen
Sudionici koji se pojavljuju u filmu: Don Asser, Conny Beyer, Fabio-Romano del Castelletto, Kees van Lamoen, Mieke, Jacqueline Rietveld
Glumci: Ellen van Rossum, Ernst Dekkers, Christine van Stralen, Hugo Maerten
Direktor fotografije: Kaspars Braķis
Snimatelj tona: Ulrich F. Stanke
Svijetlo: Kaspars Brakis
Montaža: Tellervo Kalleinen i Oliver Kochta-Kalleinen
Postoprodukcija zvuka i glazba: Ulrich F. Stanke i Christoph Schwarzer
Voditeljica produkcije: Kim Knoppers
Scenografija: Martine van den Enden
Film je naručio i producirao 3. International Madness & Arts Festival, Haarlem 2010, u suradnji s Tellervom Kalleinen i Oliverom Kochta-Kalleinen
Projekt je realiziran zahvaljujući savjetu i potpori SKOR-a (Foundation Art and Public Space), a potporu je pružio i AVEK / Heidi Tikka.
O AUTORIMA:
Tellervo Kalleinen (Finska) i Oliver Kochta-Kalleinen (Njemačka) su umjetnici i filmski autori stacionirani u Helsinkiju, Finskoj. Suradnju su počeli za vrijeme organizacije “Prvog okupljanja mikronacija” 2003. u Helsinkiju (Amorph!03 festival). Proslavili su se projektom Complaints Choir (Zbor žalbi), koji se od 2005. pa sve do danas vrtoglavo proširio svijetom.
U filmskom radu autori se bave ljudskim pričama, maštarijama i snovima. “The Making of Utopia” (Stvaranje utopije, 2006) istražuje napetost između vizije i stvarnosti u australskim utopijskim zajednicama. “I love My Job” (Volim svoj posao, 2008-2011) prikazuje sukobe na radnim mjestima i maštarije ljudi o načinu njihova rješavanja. “Dreamland” (Zemlja snova, 2010) se temelji na 86 snova koje su građani Finske imali o svom predsjedniku.
Tellervo Kalleinen (1975) je završila Time and Space program pri Finskoj akademiji lijepih umjetnosti, a Oliver Kochta-Kalleinen (1971) Hochschule für Bildende Kunst u Hamburgu. Izlagali su diljem svijeta na raznim događajima i festivalima (Ars Electronica, Linz (2010); Mori Art Museum, Tokyo (2009); The Kitchen, New York (2009); P.S.1 New York (2008); KIASMA - Finnish Museum of Contemporary Art, Helsinki, (2006); S.M.A.K., Belgium (2006); NGBK, Berlin (2008)). U svijet dokumentaraca kročili su filmom “Ljudi u bijelom”, čija je premijera održana 2011. na DocPoint film festivalu u Helsinkiju.