Zahvaljujući razumijevanju i suradnji s Hrvatskim filmskim savezom, Vukovarci koji žive u Zagrebu i skupina njihovih prijatelja, od kojih neki nikada nisu bili u tom našem gradu na ušću Vuke u Dunav nego su ga samo vidjeli na fotografijama i televizijskim zapisima ili o njemu slušali, našla se u subotnje jutro u velikoj dvorani kina Tuškanac kako bi pogledali film autora Leona Rizmaula Vukovar moje mladosti. Film je nastao 2012. godine kao televizijska emisija sastavljena od dokumentarnih materijala snimljenih u Vukovaru i okolici u proteklih više desetljeća, od šezdesetih godina prošloga stoljeća prema našim danima, a pronađenih u arhivi HRT-a i od uspomena sugovornika o gradu kakav je nekada bio i životu u njemu. Vrijedi napomenuti da je tonski zapis snimljen u tek nekoliko sati na više lokacija u Vukovaru, a cijeli film montiran u manje od tri tjedna kako bi mogao biti prikazan uz dan obilježavanja pada Vukovara, 18. studenoga. Film je prikazan u nekoliko navrata na svim programima Hrvatske televizije i u drugim prigodama, a subotnja projekcija u Tuškancu je već druga u tom prostoru, unatrag nepune godine dana, pa se lagano pretvara u svojevrsnu tradiciju. Ne čudi stoga niti izražena želja gledatelja da Dunav ponovo proteče Zagrebom, pa se valja nadati kako će se to zaista i dogoditi.
Autor Leon Rizmaul rođeni je Petrinjac, ali je i vukovarski zet, a stari i mudri ljudi tvrde da si odande odakle ti je žena, što tek djelomično objašnjava njegovu fascinaciju najvećim našim gradom na Dunavu. Ni on nije bio u Vukovaru prije tragedije koja se dogodila 1991., i nije uživo vidio grad prije njegova razaranja no osjetio je vokaciju da filmskim pristupom posloži kockice mozaika nekadašnjeg života, vrijednosti i ljepota cijeloga kraja.
Kadar iz filma Vukovar moje mladosti
U Tuškancu su se našli naši istaknuti filmaši, sveučilišni profesori, veterani domaće glazbene scene, hrvatski branitelji, voditelji školskih filmskih skupina, bivši profesori i ravnatelji vukovarske gimnazije i njihovi učenici, a jednodušan je dojam kako bi takvih susreta trebalo biti puno više. Zagrebački su Vukovarci susret iskoristili kako bi ukazali i na potrebu čvršćeg povezivanja među sobom i s gradom iz kojeg su potekli, od organiziranja obilježavanja godišnjice mature svih generacija skupa, u istome danu do pokretanja nekog oblika redovitih druženja u Zagrebu, a svi prisutni zajedno iskazali spremnost za sudjelovanjem u realizaciji takvih programa. I nadu da će i filmova o Vukovaru, i nekadašnjem i današnjem, biti sve više.
Na projekciji u Tuškancu prikazan je i film Skriveno blago Vukovara snimljen na radionici koju su 2011. godine održali voditelji zagrebačke filmske udruge Hodači po žici u suradnji s Hrvatskim domom iz Vukovara, a snimila ga je i montirala u samo dan i pol skupina vukovarskih učenika Osnovne škole Dragutina Tadijanovića, djevojčice i jedan dječak u dobi od deset do dvanaest godina, kojima je to bilo prvo filmsko iskustvo te vrste. Sudeći po aplauzu kojeg su dobili i na ovoj projekciji, kao i u nizu drugih što su joj prethodile, izvrsno su obavile taj filmski izazov.
Film govori o njihovim djetinjim ali i vrlo zrelim vizijama grada kakav bi mogao i trebao biti, pa na neki način zaokružuje ovu filmsku priču, od uspomena njihovih daleko starijih sugrađana na vremena svoje sretne mladosti do želja suvremenih mladih da se život u potpunosti vrati na obale Dunava.
Neka i ova svečanost filmova o Vukovaru bude bar mali kamenčić na tome putu.
Duško Popović