Dvojac na pariće i četverac skladno veslaju prema mostu koji spaja dvije obale i vodi do Novih vrata, pa se tu okrenu i vraćaju prema istoku. Skifist je ovaj put već prešao. Pojedinci su uvijek brži i imaju neke svoje staze. Ali, timski rad je u veslanju od najveće važnosti. Ako svi veslači ne zamahuju u istom ritmu, neće biti uspjeha.
Slično je i s filmom, posebno dječjim. Riječ je o skupinama u kojima i djeca i voditelji moraju disati u istom dahu, poznavati se i vjerovati jedni drugima. Samo tako nastaju filmovi koji vrijede i ostavljaju traga. Puno dužeg od brazde koja nastaje nakon prolaska naših čamaca.
Na jubilarnu Reviju hrvatskog filmskog i videostvaralaštva djece prijavljeno je čak 198 dječjih radova, a u službenoj je konkurenciji prikazano 96, u ukupnom trajanju od sedam sati i šesnaest minuta ili kao četiri prosječna dugometražna filma. Gotovo polovica prijavljenih, čak osamdeset je animiranih filmova, četrdeset igranih, a trideset i tri dokumentarna. Prijavljena su i dvadeset i četiri rada u otvorenim kategorijama i dvadeset i jedna reportaža.
Snimio Ivan Ćorić
Po broju radova najzastupljeniji su FKVK Zaprešić, s 25 prijavljenih od kojih je čak petnaest prikazano u službenoj konkurenciji i Filmsko-kreativni studio VANIMA, Varaždin s 24 prijavljena i šesnaest u konkurenciji. ŠAF Čakovec prijavio je devet filmova i svi su uvršteni među kandidate za nagrade. Nekoliko je klubova ili školskih filmskih skupina prijavilo više filmova, a među najbolje su uvršteni po jedan ili dva, dok se većina opredijelila za samo jedan do dva prijavljena i najčešće su i ušli među odabrane. Da se zaključiti kako nema recepta. I kako valja raditi i vjerovati u svoju kreativnost, nadajući se da će biti prepoznata od ostalih sudionika ali i od oba žirija, odraslih, u kojem sjede animator Simon Bogojević Narath, kao predsjednik te članovi Maja Flego, Ured pravobraniteljice za djecu, profesor Krešimir Mikić, Učiteljski fakultet, Zagreb, Boris Poljak, filmski i TV snimatelj, Snježana Tribuson, filmska i TV redateljica i mr. sc. Slaven Zečević, filmski montažer, odnosno djece, u kojem je deset učenika zadarske Osnovne škole Šime Budinića, od petog do osmog razreda, koje vodi Jasmina Sandalić, prof.
Jer, bez obzira na suradničke i prijateljske veze i kontakte, na pohvale koje jedni drugima upućuju i razumijevanje za probleme s kojima se kolege suočavaju, u kuloarskim se razgovorima (neke doslovno osluškujem svake noći jer se događaju u hotelskom hodniku, ispred moje sobe) osjeća napetost prije završetka i proglašenja najboljih. Uz brojne ispijene kave i pojedene mliječne proizvode (hvala sponzorima!), i djeca i odrasli vode ozbiljne, analitičke razgovore o viđenim filmovima, imaju svoje favorite i s nestrpljenjem se čeka tko će iz Zadra otići s pobjedničkim lovorovim vijencem na glavi.
Dok hodamo po suncu od zadarskoga kazališta, u kojem se prikazuju filmovi i vode razgovori, prema hotelu, bacamo čeznutljive poglede ka moru. Dosta je kupača, a neki među njima izlaze na naš put i zabacuju mokre kose, dok im kapi svjetlucaju na koži. „Eh, kaže jedan među nama, sve je to lijepo, i revije i škole i seminari, uvijek i svugdje, ali…more je more!“.
A kad se vraćamo, bijeli i ružičasti oleandri mirišu u noći koja se polako spušta.
Duško Popović