Čak je i program petoga po redu Gledališta Kinokluba Zagreb, svojevrsnoga šampionata našeg najstarijeg kino kluba i pregleda autorske godišnje produkcije, bio pomno dizajniran i složen u neobičan oblik koji bi najviše sličio kapi tibetanskih svećenika (ili, možda, skalpu misterioznog jetija), no svakako je na mah privukao pažnju brojnih posjetitelja, koji su, posebno u zadnje dvije od četiri ovogodišnje službene projekcije, sjedili na podu, na ulaznim stubama, a oni najsretniji i jedni drugima u krilu, tolika je bila želja vidjeti najnovije radove autora iz KKZ.
Među njima (a i šire) se razbuktala rasprava o tomu je li ove godine srušen dugogodišnji produkcijski rekord Kinokluba Zagreb, zabilježen davne 1963. godine kada je unutar KKZ snimljeno čak 56 filmova. O svakoj stvari na ovomu svijetu postoje bar dva mišljenja, pa je tako bilo i ovaj put. Jedni su zagovarali opravdanost slavlja jer je 58 svakako više nego 56, a drugi tvrdili da je riječ o neusporedivim stvarima, jer se taj drevni rekord iz herojskih vremena temeljio na ondašnjoj tehnologiji snimanja na filmskoj vrpci, bila ona osmica ili šesnaestica, što je u našoj digitalnoj eri daleka prapovijest. Bilo kako bilo, ove je godine na Gledalištu Kinokluba Zagreb prikazano čak 58 radova, a oni svjedoče o velikoj produkciji i raznolikim temama kojima se autori iz KKZ danas bave. Valja pri tomu naglasiti da je dio filmova snimljen u različitim koprodukcijama, od onih s članovima školskih filmskih skupina iz osnovnih škola do suradnje s Akademijom dramske umjetnosti. Ali i činjenicu da je Kinoklub Zagreb jedini u nas (i, opet, šire) koji strukturalno počiva na funkciji klupskoga producenta, a tu ulogu vrlo uspješno vrši Vedran Šuvar.
Sklonište
Izvan su konkurencije prikazani i serijali autora Petra Oreškovića iz ciklusa Civitas, o duhovitim porukama vezanim uz promet odnosno niz filmova Budi muško-…, o rodnoj toleranciji i potrebi pretvaranja mužjaka u muškarce, pa izuzetno zanimljivo ostvarenje autora Boris Greinera i snimatelja, pokojnog Vedrana Šamanovića, naslovljeno Pola sata, a slikom i zvukom snimljeno s dvanaest kamera u ograničenom prostoru i vremenu, dok je više osebujnih radova veterana Željka Radivoja koji u okvirima Kinokluba Zagreb djeluje u SF-u, (sekciji fosila), vrhunski radovi Mladena Burića, igrani film Kava i kolači i eksperimentalni L'appuntamente te osvježavajuća ostvarenja Zdravka Terkeša, Darie Blažević, Dorele Dujmušić, Natka Stipanićeva i Filipa Mojzeša s pravom moglo biti uvršteno u najuži izbor nagrađenih filmova.
Prošle je godine spontano utemeljena i nagrada koju na Gledalištu Kinokluba Zagreb dodjeljuje Kino klub Split, kao jedan od vidova široke suradnje između dva vrijedna domaća kino kluba. Ove je godine nagrada institucionalizirana, a po mišljenju članova žirija Kino kluba Split Tončija Gaćine i Sunčice Fradelić zaslužio ju je dokumentarni film Sklonište autora Nenada Stojčića, o usamljeniku koji tek sa psom dijeli svakodnevicu negdje u bespućima Lijepe naše.
Showgirls
Ovogodišnji je stručni ocjenjivački sud Gledališta Kinokluba Zagreb, u sastavu Hana Jušić, predsjednica te Hrvoslava Brkušić i Sunčica Fradelić odlučio posebno pohvaliti i izdvojiti eksperimentalni rad Jane Plečaš Bez naziva, petnaestominutnu intimističku priču o životu autorice u nekoj kući okruženoj bregima i baricama punim žaba koje krekeću, a pobjednikom ovogodišnjega Gledališta Kinokluba Zagreb proglašen je crno-bijeli eksperimentalni rad Showgirls Mire Manojlovića, sastavljen od posebno obrađenih kadrova filmskih diva iz tridesetih godina prošloga stoljeća.
Odličan odaziv publike, brojnost radova i više od šest sati ukupna trajanja projekcija svakako bi organizatore morali navesti da već iduće, šesto Gledalište Kinokluba Zagreb, najavljeno za konac 2012. godine, održe u dva dana, a možda i u nešto većem prostoru, iako je mala dvorana na Trgu žrtva fašizma, ovoga puta likovno obogaćena ružičastim leptirima, svakako i tradicijski i po svomu šarmu idealna za ove filmske susrete.
Duško Popović