Nepuni tjedan dana dijeli nas od zatvaranja izložbe „Sve je to film“ u ljubljanskoj Modernoj galeriji, koja pod znamenitim geslom Tomislava Gotovca „Sve je to film“ od 22. prosinca do 28. veljače predstavlja eksperimentalni film u Jugoslaviji 1951-1991. Riječ je o dosad najiscrpnijoj restrospektivi alternativnog krila ex-jugoslavenske kinematografije, a ujedno i hrvatskog eksperimentalnog filma u jugoslavenskom kontekstu, koju je, uz filmološku, arhivističku i logističku podršku Hrvatskog filmskog saveza te drugih institucija, pojedinaca i grupa s područja bivše Jugoslavije, zajednički pripremila kustoska ekipa: Bojana Piškur (Moderna galerija), Jurij Meden (slovenski filmski kritičar i urednik časopisa Kino!), Ana Janevski (samostalna kustosica) i Stevan Vuković (povjesničar umjetnosti, Galerija Studentskog kulturnog centra u Beogradu).
Kao što autori navode u uvodu kataloga izložbe, polazište izložbe bio je eksperimentalni film sa svim svojim potencijalima, odnosno „filmovi koji su doveli do obrata u dominantnom filmskom jeziku i predložili novu i drukčiju tematiku, estetiku i produkcijske paradigme u kulturnom prostoru bivše SFRJ u razdoblju od 1951. do 1991“. Služeći se različitim metodologijama istraživanja, četvoro kustosa došlo je do nekoliko ključnih referentnih točaka za poimanje fenomena eksperimentalnog filma na tom prostoru i u tom vremenu. Osim individualnih autora i neformalnih mreža, njegove su najbitnije sastavnice tadašnji kinoklubovi i kulturni centri koji su, izvan dohvata vladajuće ideologije, omogućili filmska istraživanja i eksperimentiranje u neprofesijskim uvjetima te tako postali produkcijsko uporište alternativnog filma. Drugi jednako važan punkt bili su festivali eksperimentalnog, odnosno alternativnog filma poput zagrebačkog GEFF-a, beogradskih Alternativa, pulskog MAFAF-a, splitskog Sabora alternativnog filma, novosadske Marčevske osmice), kao prostor međuklupske i indidvidualne razmjene ideja i iskustava. Izložba je obuhvatila i produkciju koja je nastajala i izvan tog konteksta, samostalno, u profesionalnom okviru ili unutar šire umjetničke (galerijsko-likovnjačke) prakse, a osvrnula se i na ideje-vodilje eksperimentalnih pokreta na području bivše Jugoslavije, kao što su to u hrvatskom kontekstu bile Pansinijeva ideja „anti-filma“ i Martinčeva „čistog filma“.
Dakako, glavni eksponati na izložbi „Sve je film“ filmovi su hrvatskih, slovenskih, srbijanskih i bosanskohercegovačkih autora, predstavljeni u izdvojenim generacijskim ili problemskim slotovima, autorskim ciklusima i pojedinačno. Neki naslovi nisu preživjeli u cijelosti, a dosta je onih koji su, godinama zaboravljeni i „izgubljeni“, do izložbe odležali na tavanima, pod krevetima ili na ormarima privatnih stanova, da bi tek danas ponovno izašli pred javnost. Mnogi naslovi, kao i opusi njihovih autora relativno su dobro poznati, uredno arhivirani i restaurirani te valorizirani proteklih desetljeća. U tom pogledu hrvatska eksperimentalna baština, najvećim dijelom pod skrbništvom Hrvatskog filmskog saveza, stoji najbolje, premda nije i autorski najbrojnija, a predstavljaju je autorski opusi Pansinija, Martinca, Gotovca, Peteka, Galete, Faktora i Stilinovića. Od respektabilne reprezentacije srbijanskih autora predvođenih ranim Makavejerovm, Šijanom, L. Stojanovićem i Pavlovićem, kuriozitetnije je možda ponovno osvijetljeno djelo rano preminulog BIH-autora Ivice Matića, kao i ponovno otkrivena i okupljena slovenska alternativna scena predstavljena filmovima Nuše Dragan, K. Godine, D. Merca, V. Pregelja, F, Slaka, V. Rozmana, OHO i OM produkcije. I profesionalna produkcije zagrebačkog Filmskog autorskog studija (FAS), koji je potkraj 1960-ih u okviru ondašnjeg Kino saveza Hrvatske pokrenuo Kruno Heidler, pripada tom manje vidljivom dijelu eksperimentalne prošlosti, a Ljubljani je predstavljena posebnom projekcijom izabranih filmova Martinca, Zafranovića, Tadića i Grlića.
Filmovi, dakako, nisu jedini tragovi prošlosti koju ova multimedijska izložba rekreira. Arhivska prašina za ovu je prigodu pobrisana i s festivalskih plakata, programa i diploma, s biltena i filmskih časopisa, sa sačuvanih scenarija i knjiga snimanja, s fotografija i drugih artefakata koji svjedoče o vremenu intenzivnog promišljanja filmskog medija i kreativne komunikacije na južnoslavenskom prostoru. A Moderna galerija s brojnim popratnim programima, od kojih je osobito zanimljiv bio simpozij „Pet pogleda na eksperimentalni film“, živjela je protekla dva mjeseca kao prostor sinteze, sjećanja i ponovnog susreta filmskih istraživača.
Diana Nenadić