english
produkcija
o nama
produkcija
nakladništvo
Hrvatski filmski ljetopis
Zapis
knjige
festivali
medijska škola
forum
pretraživač
linkovi
impressum
 
2005.
50

Povodi

USPUTNE ZABILJEŠKE O PLANKTONIMA

Planktoni su osnova u hranidbenom lancu, gotovo su nevidljiva bića koja nikomu ne smetaju. Tek noću njihova usporena gibanja proizvode čudno svjetlucanje na površini mora. Planktoni su putokaz ribarima, ribama i velikom nebu u otkrivanju mliječne staze naših nedoumica. Planktoni se kreću uvijek u grupi, ne želeći svojom pojedinačnom osobnošću remetiti stvarnost dubine mora, niti bogomdanu strast između dvoje kao uvjeta zajedništva.
Privlaka. Široko, ravno polje s morem kao konačnom odrednicom, kao polazište sna o preživljavanju, kao usputna postaja njih dvoje bjegunaca od vlastite datosti, kao gnijezdo carskih tipova u crnim kišobranima koji mahnitim rukama dirigiraju spojeve i odobravaju nužno zlo u svakoj ljubavi, kao oltar vjetra u zamamnim vlatima trave.
Privlaka kao mjesto i krug.
Bura koja odobrava svaki film. Dražesni povjetarac koji liže membrane suptilnih mikrofona. Bura koja živi u dvojnosti svakog lika.
Bura je žena i muškarac istovremeno. Vodi nas kroz drveće. Kroz rascjepkanu strukturu poljskog puta.
Bura koja plovi s planine i spušta se na more kao gorostas iz ratnih spektakla.
Bura se mora voljeti i hraniti voljom za srdžbu.
Pijesak sa slikom slikara, morskog majstora, usisava svako ljudsko biće.
Poput gnjevna galeba što u kandžama drži revolver iz kojeg nikad nije izišao ni jedan živući plankton.
More ljubi pijesak. Pijesak voli ples. Na balu ove samrtničke igre odsjaja i prolazne ljubavi. Svi smo se sakupili. Poklonili se, pali na koljena ljubeći iskon, širili ruke pucajući od zdravlja.
More ljubi naše ruke. Led u njegovim raljama. Naši su krikovi kao jezici na površini mokra ljudoždera. Kroz glave nam prolaze masne suze, slane kose i uvijek zaigrani valovi zlobe. Samo se čuju koraci koji kreću s osame u naša srca.
Filmovi izlaze iz prstiju.
Svaki je dodir kemija u koju se stapaju snoviđenja, nadrealni ushit, izraz sretna pogleda.
Filmovi se rađaju planskim ugnjetavanjem svega prirodnoga, vječnog, ustajalog i svega bolnog.
Ljudi prolaze kroz film. Marširaju kao utvare. Svaki se trud isplatio samo slučajnom samilosnom kralju cinizma.
Oni koji vole, čine to dahom. Film se voli. Kao i san. Muči nas prokleto ponavljanje istine u kadru.
Vodili smo planktone kroz šumu jecaja i slasti tuđe nevolje.
Hodali smo hladnim zrakom kao pustolovi smanjenih ovlasti.
Tko će uspjeti opipati ritam anarhičnog poimanja susreta. Njegov je san i njezin san.
Otvorilo se nebo i spustio se kosac. S crnim licem filmskog anđela.
Glavnu ulogu u filmu Planktoni odigrao je crni leptir koji je napravio neplanirani i nepravilni let oko glave obješena čovjeka.
Epizodnu ulogu maestralno je odigrao gavran, koji se oglasio u trenutku konačnoga spoja ljudskosti i onostrane želje za savršenom strašću.
Žena umornim koracima žudi provaliji.
Napuhnuta od istine.
Voljeli smo se igrati sitnim nedoumicama.
Svaki je pokret evanđelje ritma, u kojem ono svakodnevno iziskuje abnormalni trud u pretvorbi u vječno.
Iz pepela se oblikovala skulptura na čvrstim nogama.
Planktoni ne pričaju.
Planktoni ne misle danas.
Oni stoje na pozornici užasna htijenja. Oni se dodiruju izvanrazumskom željom za postojanjem.
Planktoni ne mogu nestati. Samo ih sotonska sila u obliku smiješnih kišobrana tjera na očaj.
Planktoni se obnavljaju.
Planktoni se mrze u plavom kadilaku.
Planktoni se pokušavaju voljeti u sobi djetinjstva.
Planktoni su slikari svoje mašte. Planktoni ljube sliku sebe u drugom.

Padali smo pri svakoj zamisli o savršenstvu emocija.
Nijedan pokret, nijedan pogled, nije uvjetovan našom voljom.
Mi smo pod utjecajem nadnaravne sile požude. Kuhamo se u svojoj nemoći.
Film je poput ribe. Mora i vjetra. Lako uhvatljiv. Nevidljiv. Dostupan. Paradigma planktona. Miješaju se jutra i noći.
Svaki je kadar muka i slast.
Vozili smo se prekratko. Mnoštvo ljudi u pokvarenoj slanoj kočiji. Sve je bilo puno cvijeća i slatke glazbe. Ritam smo stvarali udarcima prstiju po leđima voljenih suradnika.
Kako smo se samo smijali našoj banalnoj ozbiljnosti.
Svi mi koji smo rađali planktone formirali smo barijeru preko koje se ne može probiti nijedna riječ.
Sretni smo u moru. I filmu.

Zdravko Mustać

ETIDA ONIRIČNA OZRAČJA
Naša strana Wellesa
Dokumentarci stari devedeset godina
HFS U MEĐUNARODNOJ FEDERACIJI FILMSKIH UDRUGA
SVI PUTOVI VODE U BERLIN
FILM DUG PEDESET GODINA

Pregled ostalih članaka u ovom broju...

novi broj
arhiva
suradnici
impressum
Maillot nba pas cher
I thought that after two years, I knew replica handbags that Beatrice was a small gucci replica handbag in Pierre's many hermes replica handbags . I didn't expect it to be handbag replica positive result. Beatrice transformed this "night club little prince" into a happy replica handbags .





















Statistika posjeta