IZ RADIONICE HFS-a

Taxideyo

Taksist vozi noćnu smjenu. Pritom sluša glazbu i nastoji se ne upletati u tuđe živote kad god je to moguće.
Pratimo događaje tijekom jedne noći. Prva je mušterija pijani glazbeni entuzijast, koji citira Toma Waitsa govoreći kako nema problema s pićem sve dok ga može naći. (»I don’t have a drinking problem ’cept when I can’t get a drink.«) Voze se i razgovaraju.

Sljedeća je mušterija žena. Tiha je i tijekom cijele vožnje gleda kroz prozor. Taksist pokušava uspostaviti komunikaciju, ali ne uspijeva. Ona mu plaća i odlazi. Treća mušterija: sitni kriminalac, iritantan i priča o noćašnjim uspjesima kod ljepšeg spola. Očito je da se gadi taksistu po načinu na koji ga promatra u retrovizoru i po tome što mu ne odgovara na pitanja. Kad ga kriminalac pita zašto ništa ne odgovara, taksist mu kaže da je plaćen da vozi, a ne da priča. To naglašava kontrast u odnosu na način na koji se ophodio s prethodne dvije mušterije. Četvrta je i posljednja mušterija muškarac srednjih godina. Traži da ga ostavi kod mosta. (Savskog?) Djeluje odsutno i izgubljeno. Taksist ga povremeno pogledava u retrovizoru. U jednom trenutku muškarac kaže: »Večeras sam izgubio mnogo novaca. Mnogo novaca«. Taksist ga pita kako, ali on ništa ne odgovara. Stižu. Muškarac plaća i odlazi. Taksist otvara pretinac i sprema novac u novčanik, usput pogleda kamo se muškarac uputio. I tad shvaća. Istrči iz auta, ne zatvorivši pretinac, i pojuri za muškarcem. Sustiže ga upravo u trenutku kad je ovaj htio skočiti. Uspije ga spriječiti, ali se pritom oklizne i padne u rijeku.

Muškarac gleda dolje, zaprepašten. Očito je da je zaboravio na svoju namjeru. Svoje samoubojstvo. Dezorijentiran, odlazi do auta. Uzima mikrofon kako bi javio taksi-službi, ali u tom trenutku uočava otvoreni pretinac i novčanik. Na trenutak oklijeva. Unutra je taksistova plaća — i više novca nego što je izgubio. Uzima ga i odlazi, s izrazom progonjena čovjeka na licu. Slušalica mikrofona ostaje visjeti.

Filip Peruzović